Vijesti iz HDKN-a
Tekst: Željka Valentinčić
Fotografije: Robert Kunštek i Tomislav Šovagović
STUDIJSKI DAN
Od Trsata do groba novog zaštitnika Porečke i pulske biskupije
U povodu "Dana pape Ivana Pavla II." o 10. obljetnici njegova trećeg pastirskog pohoda Hrvatskoj, članovi Hrvatskoga društva katoličkih novinara hodočastili su 8. lipnja na Trsat i u istarska mjesta Lanišće, Čabruniće i Svetvinčenat. Na tlu Porečke i pulske biskupije približili smo uspomenu na budućeg hrvatskog blaženika, slugu Božjega Miroslava Bulešića.
Dr. fra Darko Tepert vratio nas je u dane papina boravka u gradu na Rječini, a napose njegov pohod Trsatu na koji podsjeća monumantalni spomenik. Upoznao nas je s hrvatskim Nazaretom, sedamstoljetnim marijanskim svetištem, samostanom te trsatskom Gradinom. Danas je Trsatsko svetište najznačajnije marijansko proštenište u zapadnoj Hrvatskoj i k tome duhovno središte Riječke metropolije, a također je privlačno mjesto hodočasnicima kontinentalnog dijela Hrvatske, te Marijinim štovateljima iz Slovenije, Italije i Austrije.
Hodočasnička oaza
Svetište Majke Božje Trsatske najveća je i najslavnija zadužbina hrvatskih knezova Frankopana. Kroz pet i pol stoljeća u trsatskom samostanu živjeli su brojni franjevci služeći hodočasnicima. Djelujući na kulturnom polju zadužili su hrvatsku povijest i kulturu. „Franjevački samostan na Trsatu danas predstavlja, zajedno s proštenišnom crkvom, ne samo privlačno mjesto hodočasnicima, nego je i spomenik kulture i kulturnih događanja u Rijeci“, kazao nam je naš duhovnik i član Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda, fra Darko. Zavirili smo u ljetnu blagovaonicu za koju se može reći da je zasebna umjetničkih galerija s prevrijednim umjetničkim slikama, koje prekrivaju svod i zidove. Posebno je zanimljivo veliko platno s prikazom Mistične večere sv. Obitelji koje je fra Serafin Schoen naslikao 1640. Neuobičajeni ikonografski prikaz (redovničke su se blagovaonice inače konvencionalno ukrašavale Posljednjom večerom) razradio je prema naputku tadašnjeg trsatskog gvardijana Franje Glavinića, pojasnio je fra Darko. Središnja velika stropna slika djelo je majstora Tascina. Razgledali smo i kapelu zavjetnih darova, u kojoj su izlošci u rasponu od drvorezbarenih skulptura preko srebrnine i drugih zavjetnih darova, naivnog slikarstva koje narativno opisuje konkretan događaj čudesnih izbavljenja i ozdravljenja po zagovoru Majke Božje Trsatske. Izlošci se stalno nadopunjuju novim darovima. Kapelom dominira vrsna gotička skulptura Gospe Senjske iz XV. stoljeća. Gospu su franjevci krajem XVI. stoljeća pred Turcima sklonili najprije u Senj, pa ubrzo na Trsat. Stoljećima se čuvala u samom svetištu trsatske crkve. Sve do druge polovice XX. stoljeća većina je zavjetnih darova bila izložena na zidu same crkve.
Molitvenik Raj duše
I samostanska riznica čuva bogatstvo zavjetnih darova. U njoj se u posebnim mikroklimatskim uvjetima prvenstveno čuva ikona koju je, prema tradicijskoj predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. zatekavši ih na hodočašću u Loretu neutješne zbog gubitka kućice. Ikona je već u to vrijeme slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sv. Luka. Tu su također i donirani darovi najuglednijih habsburških vladara, među kojima i neobičan moćnik s natpisima na bosančici, dar srpske despotice Barbare rođene Frankopan, nećakinje osnivača samostana. Preostalo srebro mahom podrijetlom je iz mletačkih i južnonjemačkih radionica. U riznici je prikazan samo jedan dio ovog blaga, uglavnom onaj povezan uz poznate darovatelje. Značajno mjesto pripada jedinom poznatom sačuvanom primjerku molitvenika Raj duše, tiskanog 1560. godine u Padovi koji je nastao na području Pokuplja.
Utvrda slavnih Frankopana
Zanimljiva je unutrašnjost crkve – svetišta, koje ima dvije lađe, prvotnu i
lijevu, nastalu baroknim objedinjavanjem nekadašnjih pobočnih kapela. Iako su
Frankopani, feudalni gospodari Trsata, prvu crkvu na ovom mjestu vjerojatno
izgradili već krajem XIII. stoljeća, najraniji dijelovi današnje crkve potječu
iz XV. stoljeća. Tada je knez Martin Frankopan dozvolom pape Urbana V. počeo
graditi novu crkvu i samostan te 1453. godine doveo franjevce iz Bosne,
takozvane Bosanske vikarije.
Doživljaj Trsata ne bi bio potpun da se nismo popeli na tjeme trsatskog brda,
gdje se u rimsko doba nalazila vojna utvrda koja je branila obližnje naselje.
Svega jednu uličicu udaljen od crkve na Trsatu nalazi se ulaz u gradinu, utvrdu
slavnih Frankopana, s čijih kula puca pogled na Rijeku i cijeli Kvarnerski
zaljev.
Na zemlji mučenika
Nakon objeda nastavili smo put prema Istri, Lanišću, gdje je ubijen i neko vrijeme počivao svećenik mučenik sluga Božji Miroslav Bulešić. O njemu nam je govorio domaći sin, anesteziolog u Ortopedskoj bolnici u Lovranu dr. Vladimir Žmak, koji skrbi o župnoj kući u kojoj se na blagdan sv. Bartola 24. kolovoza 1947., na dan krizme, dogodio zločin kao plod komunističke mržnje na Crkvu i hrvatski vjernički puk – svirepo ubojstvo 27-godišnjeg podravnatelja i profesora Biskupskog sjemeništa u Pazinu. Na zidu nevelike sobe u prizemlju sačuvani su tragovi nevine krvi od uboda noža u vrat mladoga mučenika. Opisavši opasno i nesigurno vrijeme prvih poratnih godina, dr. Žmak je oslikao ozračje u kojem se dogodio pomno planirani zločin. Cilj je bio ubiti trojicu svećenika, vlč. Bulešića, mons. Jakova Ukmara, izaslanika Svete Stolice koji je bio djelitelj krizme i župnika Ceka. Protucrkveni nasilnici pokušali su spriječiti misu i krizmu u Lanišću. U sveopćem kaosu koji je nastao nakon mise, nasilnici su provalili u župnu kuću, a ubojica kojemu se zna ime i prezime, na smrt je ranio vlč. Bulešića, koji je pao mrtav kraj vrata. Djelitelj krizme, mons. Ukmar je ranjen, a župnika Ceka majka je, uguravši ga u neku izbicu, spasila. Dvojica preživjelih svećenika poslije su osuđena na zatvorske kazne. Tijelo mladog mučenika pokopano je u Lanišću, a komunističke vlasti tek su 1958. dopustile prijenos u rodnu župu Svetvinčenat na groblje uz pročelje crkve sv. Vincencija mučenika.
Porečka i pulska biskupija pokrenula je proces za Bulešićevo proglašenje blaženim te ga pod predsjedanjem biskupa Ivana Milovana uspješno zaključila 2004. Odvažni svjedok vjere, koji je umirući zazivao Presveto Srce Isusovo i koji je, sluteći što mu se sprema, u dnevniku zapisao da će njegova osveta biti oprost, proglašen je slugom Božjim, a 28. rujna bit će proglašen blaženim, podsjetio je dr. Žmak, dodajući kako su svi znali što se u Lanišću dogodilo, ali o tome se nije smjelo govoriti.
Brat Josip svjedok vremena
Iz Lanišća krenuli smo u Svetvinčenat, Bulešićevu rodnu župu gdje je od 2003. u baroknoj župnoj crkvi Navještenja BDM njegov grob mjesto štovanja i hodočašća. Pohodivši rodnu kuću u zaselku Čabrunići susreli smo se s mlađim bratom, 84-godišnjim Josipom Bulešićem, koji se, kao tada 18-godišnji mladić, dobro sjeća što se tih godina zbivalo.
Svetvinčentski župnik Rikardo Lekaj otvorio nam je vrata spomen zbirke, uveo u djetinjstvo i mladost te njegov put prema svećeništvu, sve do mučeničke smrti. Dojmljiv je bio uspon na kaštel s vidikovcem. U župnoj crkvi slavili smo misu te se pomolili na grobu. Na Studijskome danu koji je završio druženjem za bratskim stolom sudjelovalo je 13 članova iz Hrvatske i Crne Gore. Predsjednik HDKN-a Neno Kužina zahvalio je sudionicima, te trsatskim franjevcima s fra Serafinom Sabolom, dr. Žmaku, gospodinu Bulešiću, vlč. Lekaju i porečkom i pulskom biskupu mons. Draženu Kutleši.
