Panika od dezinformacija postaje školski primjer kako “rješenje” može učiniti više štete nego sam problem – slučaj Globalnog dezinformacijskog indeksa

Marinko Nikolić

Na svojim stranicama Globalni dezinformacijski indeks (GDI) piše:„Dezinformacije su postale biznis. Današnji internetski poslovni modeli iznad svega nagrađuju angažman publike. Ovakvi modeli unovčuju pozornost čitatelja ne uzimajući u obzir kvalitetu sadržaja koji privlači tu pozornost ili štetu koja može nastati. Postoji snažna i rastuća zajednica zagovornika iz svijeta industrije, politike i civilnog društva koji zahtijevaju reformu ovakvog ekosustava, a svi oni trebaju podatke kako bi znali kako postupati. Globalni indeks dezinformacija rođen je iz ove potrebe za podacima, posebno potrebe za transparentnim, neovisnim neutralnim ocjenama rizika od dezinformacija na otvorenom webu. Kako bi izbjegli poslovne modele koji unovčuju dezinformacije, osnivači GDI-ja prepoznali su da komercijalne tvrtke, istraživači i kreatori politika trebaju pristup neovisnim ocjenama rizika od dezinformacija u određenim medijima. Ove ocjene rizika također koriste tehnološke tvrtke za oglašavanje kako bi osigurale da robne marke ne podržavaju web-stranice visokog dezinformacijskog rizika. Dionici također trebaju snažno i dosljedno vodstvo kako bi lakše upravljali krajolikom dezinformacija koji se stalno mijenja.“ (prijevod autora).

Vjerujem da ćemo pomisliti, ja jesam, da je to značajan sustavni iskorak u borbi protiv dezinformacija u medijima koji dezinformacije namjerno plasiraju jer samo broje i unovčuju klikanje. Da je GDI daleko od tog ideala razotkrilo se nedavno u slučaju britanskog medija UnHerd koji danas u Ujedinjenom Kraljevstvu ima veliki broj čitatelja.

Kada govore o svojoj medijskoj misiji, u UnHerdu kažu kako traže mislioce koji mogu prenijeti širu mudrost povijesti, filozofije, znanosti i religijske misli na aktualni trenutak, pokušavaju dati platformu zanemarenima, potlačenima i ocrnjenima; i ljudima i mjestima koje je svijet odlučio zaboraviti. Kako nisu odani nijednoj političkoj stranci ili tradiciji, kako se njihovi autori često međusobno ne slažu, ali ne prestaju testirati i ponovno testirati pretpostavke, bez straha ili naklonosti.

No, ono što je zateklo kreatore UnHerda jest ocjena Globalnog dezinformacijskog indeksa koji je UnHerd stavio na listu „isključivih“ publikacija koje promoviraju dezinformacije te ih stoga i oglašivači trebaju izbjegavati. Prema GDI-u razlog su kolumne autorice Kathleen Stock, rodno kritične feministice, u kojima ima anti-LGBTQI+ narativa. Očigledno GDI izjednačava rodno kritična uvjerenja, ili tvrdnju da postoje biološke spolne razlike, s dezinformacijama – unatoč činjenici da su ta uvjerenja posebno zaštićena britanskim zakonom, kao i drugim nacionalnim zakonima i da ih ima većina ljudi.

Ovakve presude rejting agencija kao što je GDI, unutar složene mašinerije online oglašavanja, nedovoljno su percipirani mehanizam koji indirektno kontrolira medijski prostor. U slučaju UnHerda ovakva GDI presuda znači da su primili samo između 2 i 6 % prihoda od oglasa koji se inače očekuje s obzirom na veličinu njihove publike. Da se radi o proizvoljnim i subjektivnim ocjenama rejtinga pokazuje i rejting ocjena konkurentske bonitetne agencije Newsguarda, koja UnHerdu daje ocjenu povjerenja od 92,5 %. Ovakve ocjene rejting agencija za medijske kuće mogu činiti razliku između života i smrti.

Nevidljivi medijski vratari

Dezinformacije kao teme rasprava značajno su porasle kao odgovor na Trumpovu pobjedu 2016., da bi se ta rasprava još povećala tijekom Covida. Podaci Google Trendsa pokazuju da su se pretraživanja pojma disinformation u cijelom svijetu povećala za više od 30 puta od 2006. do danas. Kao odgovor na navodnu krizu, infodemiju dezinformacija, korporacije, tehnološke tvrtke i vlade htjele su pokazati da poduzimaju neki oblik mjera. Danas postoje stotine takvih organizacija koje pružaju razne vrste usluga provjere činjenica, među njima su i moćne agencije za ocjenjivanje boniteta medija kao što su GDI i Newsguard koje djeluju i kao nevidljivi vratari unutar ogromne mašinerije online oglašavanja, odlučujući tako o životu i smrti svih medija.

Način funkcioniranja i financiranja ove mašinerije postavlja ozbiljna pitanja o slobodi tiska i održivosti funkcionalne demokracije u eri interneta. Globalni indeks dezinformacija osnovan je u Ujedinjenom Kraljevstvu 2018., s ciljem narušavanja poslovnog modela online dezinformacija uskraćivanjem sredstava od oglašavanja za publikacije koje šire dezinformacije. Uz Zakladu za otvoreno društvo Georgea Sorosa, GDI je primao novac od Britanske vlade, Europske unije, njemačkog Ministarstva vanjskih poslova i tijela pod nazivom Disinfo Cloud i SAD-a. U 2023. godini SAD je prestao financirati GDI te je Pentagonu zabranjeno koristiti njegove usluge, a od svibnja ove godine ni Britanska vlada više ne financira GDI.

Dezinformacije i razdorni sadržaji

Kada je GDI osnovan dezinformaciju su definirali kao namjerno lažan sadržaj, osmišljen da obmane. S tim je sve u redu, reklo bi se. No od tada su proširili definiciju kako bi obuhvatili sve što kreira suparnički narativ – priče koje mogu biti činjenično istinite, ali sukobljavaju ljude jedne protiv drugih napadajući pojedinca, instituciju ili znanost. U GDI-u tvrde kako im je ova proširena definicija bila korisnija jer im je omogućila da odu dalje od provjere činjenica i uz pomoć automatizirane umjetne inteligencije ciljaju sve na internetu što smatraju štetnim ili razdornim, svaki suprotstavljeni narativ.

Suprotstavljen čemu? GDI algoritmi u biti su obučeni za prepoznavanje bilo kojeg sadržaja kojeg oni smatraju uvredljivim i razdornim, a ne prepoznavanje činjeničnih dezinformacija. Poteškoća je, međutim, u tome što je većina pitanja koja zaokupljaju javnost vrlo sporna i zahtijevaju snažnu i necenzuriranu raspravu kako bi se pronašla rješenja. Tako su, npr., i rasprave o znanstvenoj ortodoksnosti važne, kao što su to pokazali višestruki neuspjesi službenog odgovora na Covid-19 pandemiju u mnogim zemljama.

Strančarski aktivizam

Potaknute izvješćem GDI-ja iz 2022. koje je navelo 10 najopasnijih web-stranica u SAD-u brojne medijske organizacije počele su poduzimati mjere protiv strančarskog aktivizma GDI-ja. Takvo izvješće mnogima je jednostavno izgledalo kao popis najčitanijih konzervativnih web-stranica u SAD-u. S druge strane, GDI-jev popis medija najmanjeg rizika od dezinformacija bio je popunjen web-stranicama s liberalnom orijentacijom. Stoga su posljednjih mjeseci brojne američke web-stranice pokrenule pravne sporove protiv GDI-jevog sustava označavanja, za koji tvrde da krši njihova prava na slobodu govora i tiska. Neki mediji su čak udružili snage kako bi tužili državu zbog svojedobnog financiranja GDI-ja i Newsguarda.

Glavni urednik UnHerda, Freddie Sayers, u svome iskazu Povjerenstvu za komunikaciju i digitalnu komunikaciju Doma lordova ukazao je na razmjere prijetnje slobodnim medijima od strane samozvanih rejting agencija. Stvarnost je, ustvrdio je Sayers tada, da je GDI samo vrh ledenog brijega. U vrijeme kada mediji uživaju toliko nepovjerenje i kada se suočavaju s gotovo slomljenim poslovnim modelom, uloga vlade bi trebala biti spriječiti, a ne poticati, a sasvim sigurno ne financirati, konsolidaciju monopolske moći oko određenih ideoloških stajališta.

 S obzirom na narativ i stavove Katoličke Crkve o bitnim društvenim temama teško je zamisliti da ovakav sustav bonitetnih ocjena medija ne ometa njihov doseg do šire publike koju je Crkva pozvana evangelizirati, što je nemoguće bez slobodne komunikacije i rasprave.

Na stvarnost slobode podsjeća i Sveto pismo kada kaže da smo „na slobodu pozvani“ (Gal 5, 13). Sloboda je neotuđiva sastavnica našega bića, jedna od najvećih ljudskih vrijednosti, naše temeljno pravo. Pravo na slobodno mišljenje i izražavanje stajališta mora biti dio svakoga društvenog aspekta, pa tako i novinarstva slobodnog od straha i kazne.

---

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Poticaji pape Franje, upućeni novinarima, kako se odnositi prema dezinformacijama, prema njihovim tvorcima i žrtvama

Usred dvo-i-pol godišnjeg rata u Ukrajini i ratnih sukoba u Izraelu i Palestini, a i nebrojenih drugih međusobnih suprotstavljanja ljudi na Zemlji, gdje sukobljene strane uvijek plasiraju i brojne dezinformacije, dobro je prisjetiti se Papinih poziva novinarima i medijima da istinom i ljubavlju gase požare, a ne da ih potpiruju.

Pozivajući se na dva govora, jedan s početka siječnja ove godine te jedan s kraja siječnja 2022. godine, želim ovdje naglasiti važnost stalnog isticanja podsjetnika na bitnu ulogu novinara i medija kada su u pitanju činjenice, nasuprot iskrivljavanjima i izmišljotinama, i kada su u pitanju ljudi kojima su te (ne)istine upravljene.

---

Papa Franjo je 4. siječnja 2024. godine u audijenciju primio skupinu katoličkih novinara iz Njemačke. Prigodnu poruka na susretu im je podijelio u pisanom obliku, a ovdje ističem neke njene naglaske.

Sveti Otac te katoličke medijske ljude poziva da svojim radom pomognu kako bi se jezik korišten u medijima razoružao. To se postiže poštivanjem drugih i poticanjem na veće razumijevanje i mir među ljudima. „Koliko se sukoba danas, umjesto da se ugase dijalogom, raspiruje lažnim vijestima ili zapaljivim izjavama koje se šire medijima!“, stoji je u tekstu. Papa nadalje poziva novinare da, praktičnom i živom vjerom ukorijenjeni u kršćanstvu, sa srcima koja je Evanđelje ‘demilitariziralo’, podupiru razoružavanje jezika.

Predstavnike Društva katoličkih novinara u Njemačkoj, koji rade u crkvenim i u svjetovnim medijima, Papa je u svom pisanom govoru podsjetio na važnost života u zajedništvu, u kvalitetnim međuljudskim odnosima, svjesni univerzalnosti kao bitne sastavnice Crkve.

Pohvalio je i zauzimanje novinara za ekumenizam i međureligijski dijalog, za obranu mira, slobode i ljudskog dostojanstva, kao uvijek važnih ciljeva. Postoji hitna i temeljna potreba, stoji u govoru, za poticanjem mira i razumijevanja, za izgradnjom mostova, za spremnošću na slušanje i za komunikacijom punom poštovanja prema drugima i drugačijima. Crkvi je potrebna komunikacija koja je u isto vrijeme ljubazna, ali i proročki odvažna.

To vrijedi i za sinodalni put kojim je krenula Crkva u Njemačkoj, a koji nije bez zapreka, suprotstavljanja, nesporazuma i dezinformacija, a ponekad i namjernih krivih interpretacija tijeka unutarnje obnove Crkve. S novinarske točke gledišta, „sudjelovanje u sveopćem sinodskom procesu je dobro. Katolički komunikatori imaju dragocjenu ulogu u takvim situacijama: dajući točne informacije, oni mogu pomoći razjasniti nesporazume i prije svega spriječiti njihov nastanak, pomažući međusobno razumijevanje, a ne sukob.“

Papa je pozvao novinare da, kada komuniciraju, uvijek misle na lica ljudi, osobito siromašnih i običnih ljudi, onih na rubu, obespravljenih, migranata i da pođu od njih, „od njihove stvarnosti, od njihovih drama i njihovih nada, pa makar to značilo ići protiv struje i istrošiti potplate svojih cipela!“

---

Upravo kada su u pitanju ljudi i odnos s njima, želim istaknuti riječi pape Franje upućene drugoj skupini medijskih djelatnika, s kojima se susreo na audijenciji krajem siječnja 2022. godine. Iako se kontekst njihove borbe protiv dezinformacija tada svodio uglavnom na upitno izvješćivanje medija o Covidu-19, Papa je u svojoj poruci predstavnicima Međunarodnog konzorcija katoličkih medija poručio da ostanu vjerni istini i poštujući svakog čovjeka. U jeku nebrojenih dezinformacija o pandemiji Covida-19, papa Franjo pozvao je novinare, napose katoličke medijske profesionalce, da provjeravaju činjenice koje iznose, ali i da zauzmu stav poštovanja prema onima koji proizvode i konzumiraju lažne vijesti.

„Komunikatori moraju pažljivo promatrati činjenice, provjeravati njihovu točnost, kritički procjenjivati izvore svojih informacija i na kraju prenijeti svoja saznanja. Teret odgovornosti tim je veći kada se, kao što se često događa, od izvjestitelja traži ne samo da iznese jednostavne činjenice o slučaju, već i da objasni njegove implikacije dajući komentare i elemente potrebne za pravednu ocjenu. (Poruka pape sv. Pavla VI. 1972. za Svjetski dan komunikacija).”

Papa Franjo zatim se osvrnuo na svaku od tri riječi iz gesla i cilja Konzorcija da bude “zajedno za istinu”.

Govoreći o prvoj riječ gesla – “zajedno” – rekao je da kršćanski komunikatori, koji se umrežavaju i dijele znanje, već nude “početni oblik svjedočenja”. Uz pandemiju i “infodemija” se raširila svijetom. Ona izobličuje stvarnost i širi strah, što u našemu „globalnom društvu dovodi do eksplozije komentara o krivotvorenim, ali i o izmišljenim vijestima”.

“Biti ispravno informiran, pomoći u razumijevanju situacija na temelju znanstvenih podataka, a ne lažnih vijesti, ljudsko je pravo. Točne informacije moraju se osigurati prije svega onima koji su slabije opremljeni, najslabijima i onima koji su najugroženiji.”

Osvrćući se na drugu riječ – “za” – Papa je podsjetio da su kršćani svakako “protiv nepravde i laži, ali uvijek za ljude”.

Pozvao je članove Konzorcija da nikada ne previde “temeljnu razliku između vijesti i ljudi”, čak i dok se bore protiv dezinformacija. “Lažne vijesti treba opovrgnuti, ali pojedince uvijek treba poštovati, jer oni u njih vjeruju, često bez pune svijesti i odgovornosti.”

Polazeći od toga da kršćanski novinari trebaju gajiti evanđeoski stil izvješćivanja, biti graditelji mostova, tvorci mira, ali prije i iznad svega, tražitelji istine, Papa podsjeća da je stvarnost „uvijek slojevitija nego što vjerujemo, te moramo poštovati sumnje, tjeskobe i pitanja ljudi, nastojeći ih pratiti, a da ih nikada ne odbacimo”.

Papa Franjo također je upozorio na konfliktno držanje ljudi prema znanosti, ali i na znanstveni fideizam, dok je znanost stalno u procesu “približavanja rješenju problema”. Zato je pozvao kršćanske novinare da pokušaju pratiti ljude u njihovu rastu i sazrijevanju, dajući im odgovore na “smiren i razuman način”.

Papa Franjo se zatim dotaknuo i posljednje riječi – “istina” – kako bi potaknuo grupu da ostvaruje svoj cilj provjeravanja činjenica, istovremeno ih upozoravajući da ne popuštaju pred interesima moćnih ili pred komercijalnim dobicima. “Protuotrov za svaku vrstu krivotvorenja je da dopustimo da nas pročisti istina. Za kršćane istina nikada nije samo koncept koji ima veze s prosuđivanjem stvari. Istina se odnosi na život kao cjelinu.”

“Raditi u službi istine,” zaključio je Papa, “znači tražiti ono što pogoduje zajedništvu i promiče dobro sviju, a ne ono što izolira, razdvaja i suprotstavlja”.

---

Iz ovih dvaju govora posebno se osjeti Papina ljubav prema malom čovjeku, koji se sve teže snalazi u medijskoj džungli što ga potpuno okružuje pa i straši. Obični smrtnici, uključujući katolike, najčešće ismijavaju one koji nasjednu na dezinformacije, u stilu „tako ti i treba kad si naivan i glup“. Nasuprot tome, može nas začuditi blagost Svetog Oca, čak i prema onima koji proizvode dezinformacije, a ne samo prema njihovim žrtvama i konzumentima. Ipak, i u njima Papa jasno prepoznaje lice brata-Krista kojemu treba pristupiti blago, strpljivo, s poukom, uvijek s istinom, ali i s ljubavlju.

Tekst: Marko Puškarić

Foto: Vatican Media

---

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Edukativne radionice za maturante: Dezinformacije – od lažnih informacija do stvarnih posljedica

Nastavljajući niz edukativnih radionica namijenjenih maturantima, zadnje tri radionice održane su u Klasičnoj gimnaziji fra Marijana Lanosovića s pravom javnosti u Slavonskom Brodu, Ženskoj općoj gimnaziji Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti u Zagrebu te za maturante XVIII. gimnazije iz Zagreba. Projektom „Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama (KAT)“ želi se osvijestiti važnost edukacije mladih o dezinformacijama.

Naime, prema istraživanju Reuters Instituta (2023), Facebook je i dalje jedna od najkorištenijih društvenih mreža, no primat za mlade od 18. do 24. godine starosti ubrzano preuzima YouTube i Tik Tok. Potonji doseže do 44% osoba od 18. do 24. godine, te je praktički izvor informacija svake pete mlade osobe. Govoreći o vjerodostojnosti informacija i njihovu utjecaju na pratitelje, ne treba smetnuti s uma kako mlade privlače kraće i dinamične objave čiji su protagonisti često influenceri i poznate osobe, a iste nalazimo upravo na Tik Toku, Instagramu i Snapchatu. Spomenuto istraživanje upozorava kako unatoč svoj možebitnoj „ograničenosti“ objave na Tik Toku, navedene su mreže odigrale važnu ulogu u širenju informacija i dezinformacija tijekom posljednjih izbora u Keniji i Brazilu, a utjecaj je vidljiv i u dijelu Istočne Europe vezano uz rat u Ukrajini. Slijedom navedenoga, educiranje, u našem slučaju maturanata, dobiva veću težinu, tim više što će 2024. i 2025. veći dio njih po prvi puta imati priliku izlaska na izbore.

Voditeljica radionice doc. dr. sc. Lana Ciboci Perša je u uvodnom dijelu edukativnih radionica osvijestila da iako danas dezinformacije nalazimo u tiskanim i elektroničkim medijima te na društvenim mrežama, kojima se u posljednje vrijeme kreiranjem sadržaja priključuje i AI, ne treba smesti s uma da dezinformiranje nije specifičnost samo našeg vremena. Gledajući u povijest dezinformacija ona seže do Rimske Republike. Gledajući kroz povijest, dezinformacije su pratile sve društvene i političke pojave.

Približavajući mladim polaznicima oblike informacijskog poremećaja, tj. pojmove misinformacija, malinformacije, dezinformiranje, Ciboci Perša je predstavila više zornih primjera. Potom je stavila naglasak na obilježja dezinformacija (emotivni učinak, korištenje poznatih ljudi, napadanje protivnika, manipuliranje slikama, iznošenje viđenja  jedne strane, ponavljanje jedne te iste ideje). U tom je vidu posebno približila značenje mamilica, te potaknula sudionike edukacije na prepoznavanje istih prema iznesenim primjerima.

U nastavku edukativne radionice, nastojala je maturante uputiti na prepoznavanje dezinformacija. U tom je vidu naglasila važnim proučiti impresum (informacije o vlasnicima, uredništvu, novinarima). Nadalje je upozorila kako je važno obratiti pozornost na domenu i izgled stranice jer prave medijske organizacije imaju vlastitu domenu. Pa iako ponekad lažne stranice izgledaju kao i prave, domena je druga. Također je potrebno znati razlikovati medijske organizacije od npr. osobnih blogova. Istinski sadržaj odlikuje se i činjenicom da će se o njemu informacija naći na više od jednog medija. Ako je suprotno, upitna je vjerodostojnost. Dakako, sama informacija treba biti popraćena i opremom (potpisi autora teksta i fotografije, navođenje izvora). Jasan znak dezinformacije su i brojne gramatičke greške, senzacionalističke fotografije i naslovi koji ne odgovaraju samom tekstu.

Iako to sve izgleda za pratitelja, a naročito za mladu osobu, zbunjujuće, u današnje vrijeme važna je medijska pismenost koja obuhvaća i ovo područje. No, nismo ostavljeni na vjetrometini. Na usluzi su nam mnogobrojni alati koji nam mogu pomoći razviti tehničke kompetencije, poticati kritičko promišljanje, te u konačnici i poticati na stvaranje vlastitih medijskih, dakako vjerodostojnih sadržaja, u svim medijima, pa tako i na društvenim mrežama.

Tekst: Marija Belošević

Foto: Arhiv Projekta

---

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Marija Belošević, Hrvatsko društvo katoličkih novinara

Šesti broj studentskog lista Hrvatskog katoličkog sveučilišta ima posebnu temu “Važnost i kritičke analize i borbe protiv dezinformacija”. U uvodniku uredništvo napominje da je riječ o posebnom broju koji se objavljuje u sklopu projekta „Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama” koji provodi Odjel za komunikologiju HKS-a s partnerima.

U članku “Uspostava sustava provjere točnosti informacija” pojašnjava se potreba razvoja svijesti jačanja otpornosti društva na dezinformacije smanjenjem količine dezinformacija, misinformacija i zlonamjernih informacija u javnom prostoru, jačanje informacijske pouzdanosti i sigurnosti kod konzumiranja medijskih sadržaja i korištenja društvenih mreža, jačanje kvalitete novinarstva i vjerodostojnog izvještavanja, te u konačnici jačanje medijske pismenosti. Na tom je tragu Agencija za elektroničke medije objavila javni poziv za uspostavu sustava provjere točnosti informacija, a među projektima kojima su odobrena sredstva je i projekt HKS-a i partnera. U tekstu se naglašava da je ovaj projekt prvi takve vrste koji se bavi sustavnim provjeravanjem činjenica o vjerskim temama u hrvatskom medijskom prostoru.

Sam projekt čitateljima predstavlja njegova voditeljica sa Sveučilišnog odjela za komunikologiju HKS-a doc. dr. sc. Lana Ciboci Perša koja ističe kako je primarni cilj kroz projekt istražiti i uvidjeti koliko zaista ima dezinformacija o vjerskim temama u hrvatskom medijskom prostoru. U tom vidu, Ciboci Perša naglašava, kako  “dezinformacije u našem medijskom prostoru najčešće proizlaze iz neznanja o nekim vjerskim temama, pa se određeni događaji i osobe prikazuju i predstavljaju na pogrešan način, a to proizlazi iz neznanja novinara, odnosno osobe koja piše određeni tekst”. Pojašnjavajući metode istraživanja koje u okviru projekta provodi Sveučilišni odjel za komunikologiju, naglasila je da je sakupljeno na tisuće članaka s različitih portala koji se pokušavaju suziti prema određenim kriterijima, što bi dovelo do određenog broja dezinformacija koje bi u konačnici pomogle za izradu alata koji bi pomogao prosječnom čitatelju u prepoznavanju vjerodostojnosti tekstova o vjerskim temama. Govoreći o planovima po završetku projekta, Ciboci Perša ističe kako se planira nastaviti rad na analizama, “zato što smo dobili stvarno bogati digitalni medijski prostor, tako da ćemo sigurno nastaviti i dalje provoditi istraživanje u kontekstu Crkve i medija, dezinformacija i mimo ovog projekta”. 

Uz sam projekt, list donosi kraće osvrte na edukacije za novinare i maturante, kao i na suradnju s inozemnim kolegama, tj. posjetu Madridu i Kopenhagenu. U tom vidu čitateljima se predstavlja europske fact-checking organizacije i agencije “Maldita.es” i “EFE Verifica” iz Madrida, te “TjekDet” iz Kopenhagena.

Zanimljiv je i tekst “Što studenti HKS-a misle o dezinformacijama?”. Prema dobivenim rezultatima, 48% studenata se informira iz tri ili više izvora, a iz dva izvora njih 42%. Nasuprot tomu, samo njih 29% provjeri informaciju više od jednom prije no što ju proslijedi prijateljima. Većina anketiranih studenata izjavila je da im se dogodilo da su povjerovali u neku vijest za koju se potom ispostavilo da nije istinita (42%).  K tomu, 41% studenata nije sigurno jesu li se ikada susreli s fotografijama i/ili videozapisima kreiranim uz pomoć deepfake tehnologije. 

U listu možemo pronaći i poseban tekst o deepfake i cheapfake tehnologiji, tj. O manipulaciji riječima, slikama, zvukom i pokretom. Također, jedna od neizostavnih tema današnjice, umjetna inteligencija, našla je svoje mjesto na stranicama lista. Dakako, riječ je o dezinformacijama i umjetnoj inteligenciji. Tu je i osvrt na alate i metode dezinformiranja koje se nezaustavno razvijaju.

List donosi i mali rječnik dezinformacija, kao i podsjetnik na neke od mogućnosti rješenja za suzbijanje, širenje i lako prepoznavanje dezinformacija.

Iako je spomenuti projekt usko vezan uz vjerske teme, list donosi i nekoliko priloga studenata koji obrađuju temu dezinformacija u medicini, sportu, ratu u Ukrajini, da bi na kraju zaključni tekst sve vratio na početak, tj. Istinu, jer “svaki vjernik, suočen s neistinama, poluistinama i varijacijama na temu, trebao bi činiti samo jedno – prianjati uz Onog koji je Istina”.

---

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.