Hrvatsko društvo katoličkih novinara ove godine se prvi puta uključilo u manifestaciju „Noć knjige“. U suradnji s Napretkovim kulturnim centrom u Zagrebu u utorak, 23. travnja priredilo je predstavljanje djela objavljenih 2018. i 2019. godine čijih su članovi Društva autori i/ili urednici.
Pozdravljajući okupljene, predsjednica Društva dr. sc. Suzana Peran je naglasila, kako se ovim želi predstaviti rad članova koji djeluju i na spisateljskom, ne samo na medijskom području, „premda ono što je objavljeno u knjigama je također medijsko djelovanje. Ovo je vrlo vrijedno zalaganje članova u izdavaštvu od dječjih pripovjedaka do ozbiljne tematike“. Naglasila je, kako je ovo jedan od programa kojima Društvo želi na poseban način biti vidljivo u godini kada obilježava 30 godina djelovanja.
U prvom dijelu programa dr. sc. Katica Knezović „Novinarstvo pred izazovom Radosne vijesti. Uloga i mjesto katoličkih medija u Crkvi i u društvu“ (ur. Suzana Peran) koje je Društvo objavilo prošle godine u suradnji s Izdavačkom kućom „Teovizija“.
Sedam izlaganja upriličenih u različitim prigodama u organizaciji Hrvatskoga društva katoličkih novinara (HDKN) raznolik su i vrlo vrijedan mozaik o zbilji katoličkih medija u hrvatskom društvu, a ukoričen u njihov prvi zbornik. Svojom raznolikošću prilozi su poput svojevrsnoga kaleidoskopa čija ogledalca pod različitim kutovima odražavaju zrake svjetlosti složene zbilje hrvatskoga društva od kraja 1980-ih naovamo i sučeljavanja katoličkih medija s njom. Vrijednost takvoga mozaika i kaleidoskopskog prikaza je utoliko veća što je veći protok vremena i ubrzaniji razvitak preobrazbe sredstava društvenoga priopćavanja. Od nekad osnovnoga oblika novinskoga tiska do suvremenoga digitalnog doba i internetskih bespuća, objavljivanja i učitavanja tekstova i slika jednim klikom miša epohalni su rasponi, a u svojoj se preobrazbi daju sabiti u čovjekov kraći životni vijek. Tu zgusnutost promjena i dalekosežnost njihovih učinaka održavaju i neki od priloga zbornika, koji su se bavili oslikavanjem promjena u društvu i ucjepljivanjem katoličkih medija u nju, rekla je Knezović, te dodala kako je vrijednost zbornika i u bilježenju događanja koja se, nakon znatnoga protoka vremena nekako doimaju sami po sebi razumljivi, ali je u vrijeme njihova događanja trebalo ne samo proročkoga duha za njihovo sagledavanje i predviđanje, nego u onom društvenom, pa i crkvenom, okruženju i hrabrosti za upustiti se u njihovo ostvarivanje.
Zaključila je, kako je ovaj zbornik HDKN u promišljanjima sedmero autora (dr. sc. Mirko Juraj Mataušić, dr. sc. Špiro Marasović, dr. sc. Ante Mateljan, dr. sc. Jerko Valković, Mag. Božo Rustja, Davor Trbušić, mag. comm. i dr. sc. Dubravka Petrović Štefanac) hvale vrijedan prilog poznavanju oživljavanja i razvitka katoličkoga novinarstva u novijoj povijesti hrvatskoga društva, posebice o odnosu Crkve i društva u složenoj situaciji osamostaljivanja Republike Hrvatske. „Navještaj Radosne vijesti nagoviješta slobodu djece Božje i uvodi u nju. Katolički novinari, baš kao i svi kršćani, vjerni svome Učitelju iz Nazareta, žive u ovom svijetu, ali nisu od ovoga svijeta (usp. Iv 15, 18-21). Njegovim duhom vođeni, ostati im je na putu svjedočenja dostojanstva svakoga ljudskog stvorenja i štititi ga istinitom riječju i hrabrim djelima medijskoga komuniciranja, nasljedujući tako mnoge svijetle primjere kršćanske braće i sestara diljem kugle zemaljske“.
Niz predstavljanja izdanja pojedinih članova započeo je teolog, novinar i kolumnist don Anđelko Kaćunko koji je uz svijet medija vezan od 1981. kada postaje član uredništva lista MI. Za glasilo MI, osim brojnih vijesti, reportaža i komentara napravio je više od 60 intervjua s mnogim uglednim osobama hrvatskoga javnog života. Pisao je u Fokusu, Hrvatskom Slovu, Vjesniku, Areni i drugim listovima. Stalni je suradnik IKA-e i Glasa Koncila, a povremeno i drugih katoličkih medija. Od 1999. do 2008. bio je redoviti kolumnist tjednika MORH-a. Od godine 2007. vodi i uređuje vlastiti internetski dnevnik (blog), koji se od godine 2009. nalazi na portalu Večernjeg lista. Dobitnik je nagrade Hrvatskog društva katoličkih novinara za novinara godine 2008., a 2016. dobio je priznanje za 35 godina novinarskoga rada.
U ovoj prigodi Kaćunko je predstavio džepno izdanje „Tko ne čita – umire glup“ (vlastita naklada, 2018.). Poticaj za ovo izdanje bilo je 35 godina novinarskog rada, a u knjizi su sakupljeni njegovi odgovori na 35 pitanja koja su mu postavile različite osobe iz crkvenoga i javnoga života. Druga predstavljena knjiga naslovljena je „Doncameron“( Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacka, 2019.). Riječ je o zbirci pripovjedaka iz literarnog projekta „Otočki dekameron“.
Drugi član čije su knjige bile predstavljene je teolog, književnik i novinar Anto Pranjkić. Sudionik je Domovinskoga rata kao ratni reporter radeći za Hrvatska vojna glasila. U novinarskoj se struci usavršavao u zemlji i inozemstvu. Piše za mnogobrojne katoličke medije, a nedavno je pokrenuo nakladničku kuću “Kerigma-Pia” koja izdaje djela duhovnoga, domoljubnoga, zavičajnoga i dječjega sadržaja. Do sada je objavio 20-tak književnih i publicističkih djela u više izdanja, a neka od njih prevedena su i na više stranih jezika. Prevodi književna djela s talijanskog, njemačkog, norveškog, španjolskog i češkog jezika. Pranjkić je dao kratak osvrt na svoja dosadašnja djela, a posebno je predstavio knjigu s područja kršćanske mistike „Kratki uvod u kršćansku mistiku“ (Kerigma-Pia, 2018.). Riječ je o plodu njegovih istraživanja koje je započeo još za studija teologije.
Svoje dvije najnovije knjige predstavio je i Damir Borovčak je diplomirani inženjer, publicist, povijesni istraživač, putopisac i politički analitičar. Borovčak je autor mnogobrojnih članaka, osvrta i reportaža. Član je Hrvatskog kulturnog vijeća i suradnik HKV- portala. Bio je gotovo 15 godina urednik emisije „Vjera u sjeni politike“ na Radio Mariji. Autor je 15 knjiga i urednik više knjiga drugih autora. Idejni je začetnik i osnivač Udruge Macelj 1945. Poticatelj je obnove štovanja svetog Josipa kao zaštitnika Hrvatskog kraljevstva. Također je i idejni začetnik spomen pohoda u Gvozdansko – povijesno mjesto hrvatskog velejunaštva.
Prva predstavljena knjiga naslovljna je „Gvozdansko – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora, siječanj 2019. GVOZDANSKO – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora“ – drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje“ (Zaklada predziđe kršćanstva, Zagreb, 2019.). Posebno je posvijestio povijesnu važnost Gvozdanskog, te način spomena koji se njeguje posljednjih godina hodočašćem u Gvozdanskom, te prigodnim koncertom u zagrebačkoj katedrali. Druga knjiga je monografija na engleskom jeziku „In Memory of the Martyrs MACELJ 1945 Commemorating 75 years since the Crimes of Communism“ (Udruga Macelj 1945., 2018.). Knjige su do sada predstavljane u više gradova u Hrvatskoj, te Kanadi.
Također su predstavljene i dvije knjige književnika i svećenika s dugogodišnjim pastoralnim radom u hrvatskom iseljeništvu u Njemačkoj Đure Zrakića. Zrakić se cijelo vrijeme svoga studija i svećeničkog djelovanja bavio i literarnim radom. Godine 1971. objavljen mu je roman „Svi me vole samo tata ne“, koji je na hrvatskom jeziku doživio više od 30 izdanja, a preveden je i na nekoliko stranih jezika. Njegov drugi roman „Ljubav sudski podijeljena“ tiskan je 1995. godine i izdan više od 20 puta. Prošle i ove godine dva spomenuta prvijenca objavljena su kod izdavačke kuće „Verbum“.
Nova djela, kao i pregled na ona starija u ovoj prigodi je dao pjesnik, prozaist, esejist, filozof, kritičar, scenarist i publicist Josip Sanko Rabar. On je radio na Hrvatskom radiju, a zatim djeluje kao slobodni pisac. Uz pjesme, pripovijesti, romane i aforizme, objavio je manji broj studija i velik broj ogleda i članaka: književnih, filozofskih, religioloških, socioloških, likovnih, filmskih i televizijskih u listovima i časopisima, i na radijima. Prema Rabarovu scenariju snimljen je dokumentarni film o crkvi na Ksaveru. Dobio je devet nagrada za priče, pjesme i oglede. Pjesme, ogledi i priče objavljeni su mu u više od desetak antologija, a jedna njegova priča u školskoj je lektiri. Nove knjige Rabara su „Priče i bajke za djecu“ (Naklada Bošković, 2018.) i „Rječnik etiketa“ (Kršćanska sadašnjost, 2019.).
U programu je sudjelovala i antologičarka, esperantistica, novinarka i prevoditeljica Marija Belošević, koje je i tajnica Hrvatskoga društva katoličkih novinara i Hrvatskoga esperantskog saveza. Nepunih mjesec dana vrši i dužnost predsjednice Međunarodne udruge katolika esperantista, koja je priznata od Papinskog vijeća za laike. Do sada je uredila dvadesetak knjiga različitog sadržaja, od toga tijekom 2018. tri izdanja, a za jedno od njih potpisuje i autorstvo. Predstavila je dva izdanja na esperantu Hrvatskoga esperantskog saveza: „Judita“ – prvo pjevanje u prijevodu naše ponajbolje prevoditeljice na esperanto Lucije Borčić (Hrvatski esperantski savez, 2018.) i „Preĝlibreto: Sanktulo de la tuta mondo“ (molitvenik sv. Antunu Padovanskom). Za potonje izdanje objavljeno uz 103. Svjetski esperantski kongres (Lisabon 2018.) i 800. obljetnicu svećeničkog ređenja sv. Antuna uvodnik je napisao član Društva fra Ivan Bradarić.
Potkraj prošle godine u izdanju FMC Svjetlo riječi i Hrvatskih katoličkih zajednica bl. Jakova Zadranina Göppingen i sv. Leopolda Bogdana Mandića Geislingen objavljena je monografija „Zajedno u vjeri – Zusammen im Glauben 1968-2018“ uz 50. obljetnicu postojanja spomenutih Zajednica. Marija Belošević je urednica, te autorica većine teksta, kao i fotografija. U ovom izdanju sudjelovali su i članovi Marinko Nikolić (autor loga proslave), te Ratimir Delorko (grafička obrada).
Program je moderirala članica Društva Ivana Šimunić.
Posljednji predstavljač bio je urednik glazbenog programa Hrvatskog katoličkog radija, urednik i voditelj nagrađivane emisije HKR-a „Sacro ritam“ Slavko Nedić. On je predstavio zbirku pjesama Nenada Mirka Novakovića „Isusov poeta“ (Glas Koncila, 2019.). Nedić je bio kolega iznimnog ranopreminulog svećenika i pjesnika Novakovića. U spomen 30. obljetnice njegove smrti od oko 400 do sada neobjavljenih pjesama napravio je odabir koji je objavljen u spomenutoj knjizi. U ovoj prigodi u tekstu i glazbi prisutnima je približio iznimnost Novakovićeve pjesničke duše.
