Nagovor s temom „Riječ Božja kao dar. Drugi kao dar” uz korizmenu poruku pape Franje održao duhovnik društva dr. fra Darko Tepert
Korizmeni susret u organizaciji Hrvatskoga društva katoličkih novinara održan je u subotu 4. ožujka u kapucinskom samostanu Sv. Leopolda Mandića u Zagrebu. Nagovor s temom „Riječ Božja kao dar. Drugi kao dar” uz korizmenu poruku pape Franje održao je duhovnik društva dr. fra Darko Tepert.
Članovima Društva pridružili su se i drugi novinari koju djeluju posebice u svjetovnim medijima, kao i provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jure Šarčević.
Pozdravljajući okupljene, predsjednica Društva dr. Suzana Peran uputila je na važnost Papine poruke koja je i tema susreta te je istaknula kako je u tom duhu Društvo potaknulo članove na humanitarno djelovanje usmjereno prema Caritasu župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dubravi.
U ime župnoga Caritasa riječ zahvale na potpori uputila je voditeljica Josipa Glasnović. Predstavljajući djelatnost, istaknula je kako se redovito pomaže 40 obitelji mjesečnim paketima, ogrjevom. Caritas tijekom godine organizira razne akcije, tako je u siječnju protekle godine održan dobrotvorni koncert, posebne akcije sakupljanja proizvoda za obiteljske pakete organiziraju se u došašću i korizmi u suradnji s Garden Mallom, u rujnu se sakuplja školski pribor, a organiziraju se i radionice. Istaknula je kako je to sve na volonterskoj osnovi.
Uvodeći u temu, dr. Tepert uputio je na zanimljivu podudarnost. Naime, Papa je korizmenu poruku potpisao na blagdan sv. Luke, a upravo se u Lukinu evanđelju u 16. poglavlju nalazi prispodoba o Lazaru i bogatašu o kojoj govori Papa u svojoj poruci. Podsjetio je i na prispodobe koje se nalaze u 15. poglavlju Lukina evanđelja. Osvrnuvši se na prispodobu o Lazaru i bogatašu, dr. Tepert je pojasnio da „u prispodobi upoznajemo ime siromaha jer on je taj koji je važan, bogataševa imena ne saznajemo”. Lazar, tumači Papa, na hebrejskome znači „Bog pomaže” i tu se pokazuje Bog koji je na strani siromaha.
Za bogataša, navodi Papa, „Lazar je nevidljiv, bogataš se gosti u svojoj palači i uopće ne primjećuje Lazara. Nema nikakve naznake da bi bogataš Lazara pogledao, da bi se pitao treba li nešto učiniti, on je za njega nevidljiv”. No, Lazar je jedno lice i kao takav je neprocjenjivo bogatstvo, „biće koje je Bog htio, koje je Bog stvorio”, rekao je dr. Tepert te nastavio: „to je ono što Papa želi istaknuti: druga osoba za nas je dar, i to je snažno naglašeno. Stoga, ‘Ispravan odnos s osobama sastoji se u tome da prepoznamo sa zahvalnošću njihovu vrijednost'”.
Upućujući na Papine riječi „siromah na bogataševim vratima nije neugodna smetnja”, pojasnio je kako to znači da „onaj drugi koji je možda i drugačiji, koji možda od nas nešto i zahtjeva nije smetnja, ‘već poziv na obraćenje i promjenu života’. Bogatašu je Lazar pred vratima bio poziv: dođi, primijeti me, promijeni se, a on ga nije primijetio”.
„Ta nas prispodoba ponajprije poziva da otvorimo vrata svoga srca drugome”, nastavio je Papinim riječima, te pojasnio: „to otvaranje vrata svoga srca drugome može počinjati od obitelji, bratstva u kojem živim, pa onda to bratstvo, ta obitelj otvara vrata svoga srca drugima i prepoznaje druge oko sebe. Iz toga proizlazi i poziv da se kao obitelj daruje za druge, što može imati veliku odgojnu ulogu prema djeci”. Dr. Tepert je podsjetio kako je otvaranje nešto o čemu Papa često govori od početka pontifikata: o Crkvi izlaska, Crkvi koja treba izaći iz sebe, jer je to „Crkva otvorenih vrata”.
Nastavljajući promišljati u duhu poruke i prispodobe, dr. Tepert je uputio i na dio koji govori o tome da gramzljivost bogataša čini ispraznim, a Lazar je pred njegovim vratima da mu pomogne, da ga izvuče iz te njegove ispraznosti, iz njegove zatvorenosti u sebe, jer je postao „talac vanjskog izgleda, tog najpovršnijeg i najprolaznijeg aspekta postojanja”.
To je prilika da pogledamo da smo često taoci onog izvanjskoga: kako će nas ljudi vidjeti, kakav ću biti u tuđim očima, a ne pitanjem kakav sam ja unutra i kakvi su moji odnosi, rekao je.
Govoreći o Riječi kao daru, pojasnio je kako se u spomenutoj prispodobi spominjanjem Mojsija i proroka ne misli na osobe, već na knjige, Sveto pismo. To je potkrijepio Papinim riječima „na vidjelo izlazi pravi bogatašev problem: korijen njegovih zala je u tome što nije slušao Božju riječ. To ga je dovelo do toga da nije više ljubio Boga, te dakle da je prezreo bližnjega”.
Ne sluša Božju riječ, prestaje ljubiti Boga, prestaje služiti bližnjeg to je slijed na koji upozorava Papa, pojasnio je dr. Tepert te podsjetio kako Papa o slušanju Božje Riječi govori i u Apostolskom pismu na zatvaranju Godine milosrđa. Stoga je zaključio kako Božja Riječ „nije samo za mene, jer ako slušam Božju riječ ja se mijenjam, moja promjena tada proizvodi promjenu u drugima. Dakle, zadatak svakome je, da najprije u svome životu uprisutni Božju Riječ tako da će ju čitati, razmatrati, slušati, mijenjati svoj život i na taj način poticati ljude oko sebe da gledajući moj život pa dolazeći do Božje Riječi dođu do Boga”.
Na kraju susreta dr. Peran najavila je tribinu Društva koja će se s temom o nasilju u medijima, posebice virtualnom prostoru održati 23. ožujka u Napretkovom kulturnom centru, a predavač će biti član društva dr. Danijel Labaš.
Izvor: IKA-Zagreb
