Hrvatsko društvo katoličkih novinara organiziralo je u ponedjeljak, 29. studenoga na platformi ZOOM predstavljanje monografije „Sveti budite“. Monografiju je objavilo Hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića u Šibeniku uz 50. obljetnicu Tavelićeve kanonizacije i 50 godina od proglašenja crkve sv. Frane prvim nacionalnim svetištem sv. Nikola. Sudionici predstavljanja bili su iz raznih dijelova Hrvatske, te Austrije, Francuske, Italije, Nizozemske i Slovačke.

U pozdravnoj riječi, mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski je naglasio, kako je vrijednost ove monografije njezin sadržaj. „Četiri godine događanja vezanih uz obilježavanje proglašenje svetim bl. Nikole Tavelića, prvog proglašenog sveca iz hrvatskog naroda, ali i njegove čežnje i želje da postane svet, da ostvari nebo, da dođe zauvijek u Božju blizinu u nebesko kraljevstvo. Taj poziv ‘Sveti budite’ vjerujem da će odjekivati sa svake stranice ove monografije, jer sve što se događalo kroz te četiri godine od simpozija, molitvenih susreta, hodočašća, osobito hodočašća u Nikolinu Bosnu, hodočašća u Svetu Zemlju, ali i pohoda slike sv. Nikole Tavelića po župama diljem Hrvatske pa i izvan Hrvatske, bila je želja da se iznova zapali uljanica svjedočanstva svetosti Nikole Tavelića. Njegovo mučeništvo, njegova želja da izgori za Krista što se doslovce i dogodilo. Zato vjerujem da će ove stranice sa svojim slikama i porukama i sačuvanim tekstovima biti ulje u uljanici koja gori i svijetli i zagrijava i nas poziva da svatko od nas pronađe odgovor na ono pitanje ‘Gospodine što mi je činiti da život vječni baštinim’“ rekao je biskup Rogić, te zaključio „ako ova monografija i sve što smo činili i slavili u prigodi 50. obljetnice kanonizacije sv. Nikole Tavelića i proglašenja crkve sv. Frane u Šibeniku glavnim svetištem Nikole Tavelića bude poticaj da i drugi razmisle o svom putu prema vječnosti, onda će ova knjiga ne samo u prva vremena nego dok god budu ove stranice žive i u nečijim rukama izazivale pažnju i slikom i tekstom ispuniti svoju ulogu, odnosno onaj smisao koji smo željeli da ima“.

Rektor svetišta sv. Nikole Tavelića i gvardijan samostana sv. Frane u Šibeniku fra Ivan Bradarić, koji je ujedno i urednik monografije, podsjetio je na neka djela koja obrađuju temu Nikole Tavelića. Tako je spomenuo prvu monografiju objavljenu 1970. „Nikola Tavelić: prvi hrvatski svetac“ koju je uz Tavelićevu kanonizaciju uredio fra Gabrijel Hrvatin Jurišić. Također je podsjetio, kako o Taveliću imamo iz 1970. u „Zbornik u čast Nikole Tavelića“ koji je priredio dr. Fabijan Veraja.

U tom nizu je spomenuo i Međunarodni simpozij održan u Šibeniku 2018. godine, te zbornik radova  „Sv. Nikola Tavelić mučenik – njegovo vrijeme i trajna poruka“ objavljen 2019. godine. Fra Bradarić se kratko osvrnuo na događanja koja su prethodila proslavi prošlogodišnjeg jubileja, a inicirana su i vođena iz šibenskog samostana, odnosno Nikolina svetišta. Spomenuo je, kako je 2017. godine Organizacijski odbor razradio trogodišnji kalendar sa liturgijskim, molitvenim hodočasničkim, znanstvenim i kulturnim događanjima.

„Najveći dio toga se i ostvario, a sve je išlo prema Jubilejskoj godini i središnjem događaju proslave, 21. lipnja 2020. koji je obilježen lijepo i svečano unatoč pandemiji“ rekao je fra Bradarić, te pojasnio sam naziv monografije.

„Sveti budite“ citat je iz 1 Pet 1,16, a bio je i moto Jubilejske godine. U ovoj monografiji opisujemo sveca, prvog hrvatskoga kanoniziranog sveca pa na taj način i taj poziv je uvijek aktualan i izazovan poziv na svetost svima nama. Nikola je iz našega naroda, sasvim običan čovjek koji se otrgnuo iz običnosti i postao svjedok za Krista i njegovu ljubav mučeništvom u Jeruzalemu. Nama je to poziv na svetom u onom što naš život nudi i u čemu živimo, da svatko od nas može ostvariti tu i takvu i svetost koja je njemu svojstvena, rekao je fra Bradarić.

Novinarka Marija Belošević osvrnula se na sadržaj monografije, te kratko predstavila pojedina poglavlja.

Fra Josip Ivanović čitateljima razjašnjava zašto slavimo jubileje. Autor prati izabrani narod, te ukazuje na mnoga mjesta o tome u Svetome Pismu, ali upućuje i na vrijedna djela naših suvremenika o toj temi. Biografski prikaz života Nikole Tavelića čitamo iz pera fra Ljudevita Maračića. Posebno se opisuju okolnosti oko mučeništva, jer prema prijepisu „Tijeka mučeništva“ koji je sa Siona poslan šibenskom samostanu. Osvrt na „Samostan sv. Frane u Šibeniku“ s naglaskom na njegovu povijesnu ulogu daje Ivan Armanda. Podsjetimo, šibenski samostan je jedan od najstarijih franjevačkih samostana na hrvatskoj obali i datira u rane godine 13. stoljeća, u vrijeme nastanka franjevačkog reda, čime ovo „povijesno“ dobiva na još većoj važnosti. Fratri ovoga samostana bili su kroz stoljeća sudionici i protagonisti šibenske povijesti, ali i opće hrvatske, jer su ostavili duboki trag na crkvenome i društvenome, osobito kulturnome planu.  Fra Augustin Kordić vodi čitatelje kroz povijest crkve sv. Frane. Riječ je o uistinu vrlo detaljnom „vodiču“ koji čitatelja vodi u svaki kutak crkve. Osim povijesnoga pregleda, autor podsjeća i na vjerski značaj crkve sv. Frane, te ukazuje na bogati vjerski život koji je tijekom stoljeća do naših dana privlačio, i još privlači vjernike.  

Urednik monografije fra Ivan Bradarić pred čitatelje stavlja kronologiju događanja u pripremi jubileja. Tako čitamo osvrte na trodnevnice, devetnice, simpozije i hodočašća, glazbena događanja, izložbe, izdanja. Sve to osim što je okupilo velik broj suradnika iz Šibenika, ali i drugih krajeva Lijepe, naše, na razne načine dotaknulo je mnoštvo Nikolinih štovatelja koji su pohodili njegovo svetište u Šibeniku, okupljali se oko zavjetne slike u župama Šibenske biskupije i šire, sudjelovali na hodočašćima u Bosnu i Hercegovinu i Svetu Zemlju, a glas o aktualnosti njegove svetosti pronio van hrvatskih granica, pa čak i do najviših europskih institucije u Brusselu.

Poseban dio odnosi se na samu proslavu godišnjicu kanonizacije 21. lipnja 2020. kojom je prigodom središnje euharistijsko slavlje predvodio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua. Važno ne napomenuti, kako je jedan od sumučenika Tavelića bio iz nuncijeva rodnog mjesta Cunea. Tu je i prilog o proslavi Nikolina blagdana i zaključenja Jubilejske godine za Šibensku biskupiju kada je predvoditelj slavlja bio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Sve spomenuto, prate fotografije: na 300 stranica knjige njih čak 333!

Posljednji prilog naslovljen „Kult prvog kanoniziranog hrvatskog sveca“ potpisuje Marija Belošević. Brojimo župe i kapele u dvadesetak (nad)biskupija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i Vojvodini (Srbiji)  kojima je sv. Nikola Tavelić naslovnik. Dakako nije zaboravljena ni iseljena Hrvatska: od Srednje Europe (Austrija, Italija, Nizozemska, Njemačka, Slovačka) do Kanade i SAD-a, Argentine, Svete Zemlje i daleke Australije. Ovdje čitamo o izgradnji prve kapele posvećene tada još blaženom Nikoli (1936. Cerovac kod Požeških Sesveta), prvoj župi u zagrebačkoj Kustošiji, kao i o malo poznatom detalju, da u Krašiću još od 1938. godini postoji samostan Služavki Malog Isusa. Kuću je kupio zajedno s nekad poznatim zlatarom, urarom i pučkim piscem Jankom Matkom sam nadbiskup Stepinac koji je želio da sestre dođu u Krašić, te da samostan bude pod Tavelićevom zaštitom.

Nas kraju valja naglasiti, kako je Hrvatsko društvo katoličkih novinara upriličilo predstavljanje monografije kako bi posvijestilo važnost Nikolina mučeništva i svjedočanstva za vjeru, te poziva na svetost, ali i iz činjenice da su na pripremi knjige sudjelovali i pojedini članovi Društva.

Tekst i foto-prilog: Marija Belošević

ČLAN HDKN-A GILBERT HOFMANN OBRANIO DOKTORSKU DISERTACIJU

Dugogodišnji član HDKN-a Gilbert Hofmann u petak 19. ožujka 2021. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranio je doktorsku disertaciju s temom „Komunikacijske kompetencije fizioterapeuta“, pod mentorstvom prof.dr.sc. Sanje Seljan te prof.dr.sc. Ljubice Bakić-Tomić. Povjerenstvo za obranu doktorskog rada bilo je u sastavu: doc.dr.sc. Ivan Dunđer i prof.dr.sc. Radovan Vrana s Filozofskog fakulteta u Zagrebu te prof.dr.sc. Marijana Braš s medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Cilj doktorskog rada o komunikacijskim kompetencijama fizioterapeuta bio je jasno definirati profesionalne komunikacijske kompetencije fizioterapeuta potrebne za uspješnu komunikaciju u njihovoj kliničkoj praksi i utvrditi utjecaj asertivnog modela komuniciranja na učinkovitost suradnje s pacijentima i unutar zdravstvenog tima.

Znanstveni doprinos ovog doktorskog rada može se razmatrati na teorijskoj i empirijskoj razini. Na teorijskoj razini znanstveni doprinos sastoji se u definiranju nužnih komunikacijskih kompetencija potrebnih za učinkovit profesionalni rad fizioterapeuta te u definiranju utjecaja asertivnog modela na učinkovitost komunikacije u kliničkoj praksi fizioterapeuta. Na empirijskoj razini znanstveni doprinos se sastoji u analizi i primjeni rezultata provedenog istraživanja o komunikacijskim kompetencijama fizioterapeuta te u izradi sugestija za dodatnom edukacijom na razini formalnog i neformalnog obrazovanja.

Gilbert Hofmann, inače po profesiji magistar fizioterapije, rođen je 16. ožujka 1973. godine u Rijeci. Dugogodišnji je katolički novinar i fotoreporter te svojim radom surađuje s IKA-om i Kvarnerskim vezom. Tijekom doktorskog studija sudjelovao je na više međunarodnih i domaćih stručnih i znanstvenih konferencija. Tako je 2015. godine sudjelovao na međunarodnom Kongresu fizioterapeuta u Opatiji u organizaciji Hrvatske komore fizioterapeuta i Hrvatskog zbora fizioterapeuta, gdje je s grupom autora objavio radove Upravljanje karijerom u fizioterapiji, Medijatizacija zdravstva i promocija zdravlja. Također sudjeluje na međunarodnoj konferenciji 5th International Conference The Future of Information Sciences INFuture2015. u organizaciji Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, s temom Lifelong learning among Croatian physiotherapy professionals. Tijekom 2016. godine sudjeluje na 14. kongresu fizioterapeuta Hrvatske u Vodicama u organizaciji Hrvatske komore fizioterapeuta i Hrvatskog zbora fizioterapeuta, gdje je s grupom autora objavio radove Biomedicinski znanstveni časopisi u otvorenome pristupu, te Arhiviranje medicinskih slika u digitalnome obliku. Godine 2017. sudjeluje na međunarodnoj konferenciji 6th International Conference The Future of Information Sciences INFuture2017. u organizaciji Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti pri Filozofskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, s temom Digital technology as a tool in self-management of painful low back syndrome.

Iskrene čestitke kolegi Gilbertu Hofmannu!

U Zagrebu je 18. siječnja 2021. u 68. godini života, 49. godini redovničkih zavjeta i 39. godini svećeništva preminuo don Rudolf Belko, salezijanac svećenik, član HDKN-a.

Don Rudolf Belko, salezijanac svećenik, rođen je 23. lipnja 1953. u Mariji Bistrici od oca Tome i majke Milke. Nakon završene osmogodišnje škole u Mariji Bistrici odlučio se za svećenički poziv. Jednu je godinu bio u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati, a zatim odlučuje postati salezijanac.

Prve redovničke zavjete u Salezijanskoj družbi polaže u Rijeci 15. kolovoza 1972., gdje nakon dvije godine uspješno završava Salezijansku srednju školu za spremanje svećenika. 24. svibnja 1982. kardinal Franjo Kuharić zaredio ga je za svećenika u Zagrebu.

Kao svećenik vršio je razne službe: bio je pomoćnik magistra asistenta novaka i predavač u novicijatu, predavač zemljopisa u Salezijanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Rijeci, kapelan u župama Marije Pomoćnice i Presvetog Otkupitelja te ekonom u Salezijanskom zavodu u Rijeci, član ekipe za pastoral mladih u Salezijanskoj provinciji te kapelan u župi sv. Ivana Bosca u Zagrebu u Podsusedu. Godinu dana bio je dušobrižnik i koordinator skauta na nacionalnoj razini u Hrvatskoj.

U proljeće 1994. nekoliko je tjedana na ispomoći u Župi sv. Petra i Pavla u Siegenu u Njemačkoj. Tada vjerojatno nije ni slutio da je to tek početak njegovo upoznavanja s Crkvom i pastoralom u toj zemlji.

Od 1996. godine započinje njegov rad među hrvatskim iseljenicima u Njemačkoj. U početku je dušobrižnik, a od 2005. do 2010. i voditelj Hrvatske katoličke misije Nürnberg. Ujesen 2010. godine seli se na zapad Njemačke i preuzima vodstvo Hrvatske katoličke misije u Saarbrückenu. Nekoliko je godina bio provincijalni delegat za pastoral inozemaca u Hrvatskoj salezijanskoj provinciji te je kao takav 1998. sudjelovao i na 10. provincijalnom saboru Hrvatske salezijanske provincije u Zagrebu na Knežiji.

Kad je 2015. godine teško obolio, zbog daljnjeg liječenja nakratko boravi u Karlsruheu, a zatim se vraća u Zagreb na Knežiju. Iako se nije u potpunosti izliječio od raka, već 2016. spremno pomaže u pastoralu u župi Marije Pomoćnice, a od jeseni 2016. sve do svoje smrti kao župnik animira i vodi pastoralnu skrb za vjernike u župi sv. Ivana Bosca u Podsusedu u Zagrebu.

Gdje god je boravio svojom je veselom naravi, uvijek spreman na pomoć drugome, ali i svojom visokom i snažnom pojavom te dubokim glasom, spremnošću za šalu, druženje, pjevanje i sviranje (tamburica, bas…) privlačio i stare i mlade. Prije par tjedana bolest se ponovno jasno očitovala tako da je zbog potrebe za posebnom njegom u srijedu 13. siječnja prebačen među stariju i bolesnu braću u salezijansku zajednicu na Jarunu, gdje je i umro 18. siječnja 2021. rano ujutro.

Župljani u Podsusedu oprostit će se od svog pokojnog župnika u utorak, 19. siječnja navečer na svetoj misi u 18:30 sati. Sprovod pokojnog don Rudolfa Belka bit će u srijedu 20. siječnja u 10 sati na zagrebačkom groblju Miroševac. Sveta misa zadušnica služit će se poslije sprovoda u 11:30 sati u crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu.

Izvor: donbosco.hr

Hrvatsko društvo katoličkih novinara ove godine se prvi puta uključilo u manifestaciju „Noć knjige“. U suradnji s Napretkovim kulturnim centrom u Zagrebu u utorak, 23. travnja priredilo je predstavljanje djela objavljenih 2018. i 2019. godine čijih su članovi Društva autori i/ili urednici.

Pozdravljajući okupljene, predsjednica Društva dr. sc. Suzana Peran je naglasila, kako se ovim želi predstaviti rad članova koji djeluju i na spisateljskom, ne samo na medijskom području, „premda ono što je objavljeno u knjigama je također medijsko djelovanje. Ovo je vrlo vrijedno zalaganje članova u izdavaštvu od dječjih pripovjedaka do ozbiljne tematike“. Naglasila je, kako je ovo jedan od programa kojima Društvo želi na poseban način biti vidljivo u godini kada obilježava 30 godina djelovanja.

U prvom dijelu programa dr. sc. Katica Knezović „Novinarstvo pred izazovom Radosne vijesti. Uloga i mjesto katoličkih medija u Crkvi i u društvu“ (ur. Suzana Peran) koje je Društvo objavilo prošle godine u suradnji s Izdavačkom kućom „Teovizija“.

Sedam izlaganja upriličenih u različitim prigodama u organizaciji Hrvatskoga društva katoličkih novinara (HDKN) raznolik su i vrlo vrijedan mozaik o zbilji katoličkih medija u hrvatskom društvu, a ukoričen u njihov prvi zbornik. Svojom raznolikošću prilozi su poput svojevrsnoga kaleidoskopa čija ogledalca pod različitim kutovima odražavaju zrake svjetlosti složene zbilje hrvatskoga društva od kraja 1980-ih naovamo i sučeljavanja katoličkih medija s njom. Vrijednost takvoga mozaika i kaleidoskopskog prikaza je utoliko veća što je veći protok vremena i ubrzaniji razvitak preobrazbe sredstava društvenoga priopćavanja. Od nekad osnovnoga oblika novinskoga tiska do suvremenoga digitalnog doba i internetskih bespuća, objavljivanja i učitavanja tekstova i slika jednim klikom miša epohalni su rasponi, a u svojoj se preobrazbi daju sabiti u čovjekov kraći životni vijek. Tu zgusnutost promjena i dalekosežnost njihovih učinaka održavaju i neki od priloga zbornika, koji su se bavili oslikavanjem promjena u društvu i ucjepljivanjem katoličkih medija u nju, rekla je Knezović, te dodala kako je vrijednost zbornika i u bilježenju događanja koja se, nakon znatnoga protoka vremena nekako doimaju sami po sebi razumljivi, ali je u vrijeme njihova događanja trebalo ne samo proročkoga duha za njihovo sagledavanje i predviđanje, nego u onom društvenom, pa i crkvenom, okruženju i hrabrosti za upustiti se u njihovo ostvarivanje.

Zaključila je, kako je ovaj zbornik HDKN u promišljanjima sedmero autora (dr. sc. Mirko Juraj Mataušić, dr. sc. Špiro Marasović, dr. sc. Ante Mateljan, dr. sc. Jerko Valković, Mag. Božo Rustja,  Davor Trbušić, mag. comm. i dr. sc. Dubravka Petrović Štefanac) hvale vrijedan prilog poznavanju oživljavanja i razvitka katoličkoga novinarstva u novijoj povijesti hrvatskoga društva, posebice o odnosu Crkve i društva u složenoj situaciji osamostaljivanja Republike Hrvatske. „Navještaj Radosne vijesti nagoviješta slobodu djece Božje i uvodi u nju. Katolički novinari, baš kao i svi kršćani, vjerni svome Učitelju iz Nazareta, žive u ovom svijetu, ali nisu od ovoga svijeta (usp. Iv 15, 18-21). Njegovim duhom vođeni, ostati im je na putu svjedočenja dostojanstva svakoga ljudskog stvorenja i štititi ga istinitom riječju i hrabrim djelima medijskoga komuniciranja, nasljedujući tako mnoge svijetle primjere kršćanske braće i sestara diljem kugle zemaljske“.

Niz predstavljanja izdanja pojedinih članova započeo je teolog, novinar i kolumnist don Anđelko Kaćunko koji je uz svijet medija vezan od 1981. kada postaje član uredništva lista MI. Za glasilo MI, osim brojnih vijesti, reportaža i komentara napravio je više od 60 intervjua s mnogim uglednim osobama hrvatskoga javnog života. Pisao je u Fokusu, Hrvatskom Slovu, Vjesniku, Areni i drugim listovima. Stalni je suradnik IKA-e i Glasa Koncila, a povremeno i drugih katoličkih medija. Od 1999. do 2008. bio je redoviti kolumnist tjednika MORH-a. Od godine 2007. vodi i uređuje vlastiti internetski dnevnik (blog), koji se od godine 2009. nalazi na portalu Večernjeg lista. Dobitnik je nagrade Hrvatskog društva katoličkih novinara za novinara godine 2008., a 2016. dobio je priznanje za 35 godina novinarskoga rada.

U ovoj prigodi Kaćunko je predstavio džepno izdanje „Tko ne čita – umire glup“ (vlastita naklada, 2018.). Poticaj za ovo izdanje bilo je 35 godina novinarskog rada, a u knjizi su sakupljeni njegovi odgovori na 35 pitanja koja su mu postavile različite osobe iz crkvenoga i javnoga života. Druga predstavljena knjiga naslovljena je „Doncameron“( Katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacka, 2019.). Riječ je o zbirci pripovjedaka iz literarnog projekta „Otočki dekameron“.

Drugi član čije su knjige bile predstavljene je teolog, književnik i novinar Anto Pranjkić. Sudionik je Domovinskoga rata kao ratni reporter radeći za Hrvatska vojna glasila. U novinarskoj se struci usavršavao u zemlji i inozemstvu. Piše za mnogobrojne katoličke medije, a nedavno je pokrenuo nakladničku kuću “Kerigma-Pia” koja izdaje djela duhovnoga, domoljubnoga, zavičajnoga i dječjega sadržaja. Do sada je objavio 20-tak književnih i publicističkih djela u više izdanja, a neka od njih prevedena su i na više stranih jezika. Prevodi književna djela s talijanskog, njemačkog, norveškog, španjolskog i češkog jezika. Pranjkić je dao kratak osvrt na svoja dosadašnja djela, a posebno je predstavio knjigu s područja kršćanske mistike „Kratki uvod u kršćansku mistiku“ (Kerigma-Pia, 2018.). Riječ je o plodu njegovih istraživanja koje je započeo još za studija teologije.

Svoje dvije najnovije knjige predstavio je i Damir Borovčak je diplomirani inženjer, publicist, povijesni istraživač, putopisac i politički analitičar. Borovčak je autor mnogobrojnih članaka, osvrta i reportaža. Član je Hrvatskog kulturnog vijeća i suradnik HKV- portala. Bio je gotovo 15 godina urednik emisije „Vjera u sjeni politike“ na Radio Mariji. Autor je 15 knjiga  i urednik više knjiga drugih autora. Idejni je začetnik i osnivač Udruge Macelj 1945. Poticatelj je obnove štovanja svetog Josipa kao zaštitnika Hrvatskog kraljevstva. Također je i idejni začetnik spomen pohoda u Gvozdansko – povijesno mjesto hrvatskog velejunaštva.

Prva predstavljena knjiga naslovljna je „Gvozdansko – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora, siječanj 2019. GVOZDANSKO – hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog uzora“ – drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje“ (Zaklada predziđe kršćanstva, Zagreb, 2019.). Posebno je posvijestio  povijesnu važnost Gvozdanskog, te način spomena koji se njeguje posljednjih godina hodočašćem u Gvozdanskom, te prigodnim koncertom u zagrebačkoj katedrali. Druga knjiga je monografija na engleskom jeziku „In Memory of the Martyrs MACELJ 1945 Commemorating 75 years since the Crimes of Communism“ (Udruga Macelj 1945., 2018.). Knjige su do sada predstavljane u više gradova u Hrvatskoj, te Kanadi.

Također su predstavljene i dvije knjige književnika i svećenika s dugogodišnjim pastoralnim radom u hrvatskom iseljeništvu u Njemačkoj Đure Zrakića. Zrakić se cijelo vrijeme svoga studija i svećeničkog djelovanja bavio i literarnim radom. Godine 1971. objavljen mu je roman „Svi me vole samo tata ne“, koji je na hrvatskom jeziku doživio više od 30 izdanja, a preveden je i na nekoliko stranih jezika. Njegov drugi roman „Ljubav sudski podijeljena“ tiskan je 1995. godine i izdan više od 20 puta. Prošle i ove godine dva spomenuta prvijenca objavljena su kod izdavačke kuće „Verbum“.

Nova djela, kao i pregled na ona starija u ovoj prigodi je dao pjesnik, prozaist, esejist, filozof, kritičar, scenarist i publicist Josip Sanko Rabar. On je radio na Hrvatskom radiju, a zatim djeluje kao slobodni pisac. Uz pjesme, pripovijesti, romane i aforizme, objavio je manji broj studija i velik broj ogleda i članaka: književnih, filozofskih, religioloških, socioloških, likovnih, filmskih i televizijskih u listovima i časopisima, i na radijima. Prema Rabarovu scenariju snimljen je dokumentarni film o crkvi na Ksaveru. Dobio je devet nagrada za priče, pjesme i oglede. Pjesme, ogledi i priče objavljeni su mu u više od desetak antologija, a jedna njegova priča u školskoj je lektiri. Nove knjige Rabara su „Priče i bajke za djecu“ (Naklada Bošković, 2018.) i „Rječnik etiketa“ (Kršćanska sadašnjost, 2019.).

U programu je sudjelovala i antologičarka, esperantistica, novinarka i prevoditeljica Marija Belošević, koje je i tajnica Hrvatskoga društva katoličkih novinara i Hrvatskoga esperantskog saveza. Nepunih mjesec dana vrši i dužnost predsjednice Međunarodne udruge katolika esperantista, koja je priznata od Papinskog vijeća za laike. Do sada je uredila dvadesetak knjiga različitog sadržaja, od toga tijekom 2018. tri izdanja, a za jedno od njih potpisuje i autorstvo. Predstavila je dva izdanja na esperantu Hrvatskoga esperantskog saveza: „Judita“ – prvo pjevanje u prijevodu naše ponajbolje prevoditeljice na esperanto Lucije Borčić (Hrvatski esperantski savez, 2018.) i „Preĝlibreto: Sanktulo de la tuta mondo“ (molitvenik sv. Antunu Padovanskom). Za potonje izdanje objavljeno uz 103. Svjetski esperantski kongres (Lisabon 2018.) i 800. obljetnicu svećeničkog ređenja sv. Antuna uvodnik je napisao član Društva fra Ivan Bradarić.

Potkraj prošle godine u izdanju FMC Svjetlo riječi i Hrvatskih katoličkih zajednica bl. Jakova Zadranina Göppingen i sv. Leopolda Bogdana Mandića Geislingen objavljena je monografija „Zajedno u vjeri – Zusammen im Glauben 1968-2018“ uz 50. obljetnicu postojanja spomenutih Zajednica. Marija Belošević je urednica, te autorica većine teksta, kao i fotografija. U ovom izdanju sudjelovali su i članovi Marinko Nikolić (autor loga proslave), te Ratimir Delorko (grafička obrada).

Program je moderirala članica Društva Ivana Šimunić.

Posljednji predstavljač bio je urednik glazbenog programa Hrvatskog katoličkog radija,  urednik i voditelj nagrađivane emisije HKR-a „Sacro ritam“ Slavko Nedić. On je predstavio zbirku pjesama Nenada Mirka Novakovića „Isusov poeta“ (Glas Koncila, 2019.). Nedić je bio kolega iznimnog ranopreminulog svećenika i pjesnika Novakovića. U spomen 30. obljetnice njegove smrti od oko 400 do sada neobjavljenih pjesama napravio je odabir koji je objavljen u spomenutoj knjizi. U ovoj prigodi u tekstu i glazbi prisutnima je približio iznimnost Novakovićeve pjesničke duše.