Tribina s temom „Medijski odgoj: od negative do kreative“ u organizaciji Hrvatskog društva katoličkih novinara održana je u četvrtak 23. ožujka u Napretkovom kulturnom centru u Zagrebu.

Uvodeći u tribinu, predsjednica HDKN-a dr. sc. Suzana Peran je naglasila kako je tribina na tragu crkvenih dokumenata, kako bi posvijestili svoju odgovornost za medijske sadržaje. Također je predstavila predavača, člana HDKN-a izv. prof. dr. sc. Danijela Labaša s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu koji se posebno bavi medijskom pismenošću.

Započinjući predavanje, Labaš je na pitanje „zašto bi o medijima trebali govoriti od negative do kreative“, dao jasan odgovor „i mi smo vrlo često u napasti, posebno dok smo mlađi o medijima govoriti negativno. Dakle, u govoru o medijima se dovode sve priče do apsurda: ništa u svijetu medija ne valja, urednici su loši, novinari još slabiji, stvaraju samo probleme, donose senzacionalističke vijesti i sl. No, ako promišljamo u duhu dokumenata Katoličke Crkve sjetimo se Comunio et progresio, pastoralne instrukcije iz 1971. koja kaže da su mediji Božji dar. O tome na svojstven način govori i Inter mirifica, jedan od ključnih dokumenata. Riječ je u stvari o prvom dokumentu koji je potpisan na Drugom vatikanskom koncilu. On je ostao na tehničkim razinama, dok je Comunio et progresio pisan kasnije s ciljem da bi se progovorilo o pastoralnoj noti medija i kako se oni mogu iskoristiti u evangelizaciji sve do današnjih dana. Također, tu trebamo spomenuti i apostolsko pismo sv. Ivana Pavla II. „Il rapido sviluppo“ (2005.), koje govori o novim medijima, onome u čemu, u kulturnom ozračju živimo, mičemo se i jesmo“.

Pojašnjavajući nadalje što je to i kakve sve vrste medijsko-informacijske pismenosti imamo, posegnuo je za definicijom UNESCO-a koja govori o vrstama medijske pismenosti: televizijska, internetska, računalna, pismenost video-igara, digitalna, filmska, knjižnična, informacijska, reklamna.

Na pitanje „tko treba medijsku pismenost“, Labaš je kratko odgovorio: „svi“. Naime, „svi imamo pristup medijima i moramo znati dekodirati poruke. Kad govorimo da treba uvesti informatiku od prvog razreda osnovne škole, prešućujemo da bismo trebali uvesti i neku vrstu medijske pismenosti, kako bismo djeca, kad već imaju u rukama pametne telefone i računalo, dali alat da se i sami znaju zaštiti i da znaju spriječiti negativno iskustvo koje bi u medijima mogli doživjeti. Treba podučiti djecu, roditelje i nastavnike da znaju analizirati medije, a kad to znaju, onda ih naučiti kako vrednovati, što je u medijima dobro, a što ne, što bi trebalo promijeniti i učimo ih prepoznavati vrijedne vijesti . Da bi sve imalo smisla, treba djecu učiti da sami stvore medij“. Ukazao je i na činjenicu, da 80% obitelji u Hrvatskoj ima pristup medijima i internetu“. U tom je vidu predstavio rezultate istraživanja „Mediji i obitelj“ koje se provodi na Hrvatskim studijima od 2015. godine.

Stoga je za medijsku pismenost važnim naglasio kako osobne, tako i društvene kompetencije, te podsjetio na medijske etičke postulate:  obveza prenošenja istine, očuvanje objektivnosti, očuvanje nepristranosti, očuvanje poštenja u izvještavanju.

Predavač se osvrnuo i na manipuliranje medija, a posebno je upozorio na nasilje, koje nalazimo u raznim oblicima medija i to od crtanih filmova za najmlađe, preko glazbe, akcijskih filmova, napisa u tisku, raznih sadržaja na društvenim mrežama i dr. što sve na neki način može utjecati na ponašanje primatelja poruka.

U završnom dijelu predavanja, dr. Labaš je predstavio aktivnosti „Djece medija“, projekta u okviru kojeg se održavaju radionice za djecu, roditelje i nastavnike, provode istraživanja, pripremaju publikacije. Važnim je istaknuo, kako u tome sudjeluju vrijedni volonteri, mahom studenti Fakulteta političkih znanosti i Hrvatskih studija pod vodstvom svojim profesora. Više o „Djeci medija“ dostupno je na mrežnim stranicama www.dkmk.hr i www.djecamedija.org

Nakon predavanja uslijedila je rasprava u kojoj su sudjelovali i pedagoški djelatnici, ali i studenti Odjela za komunikologija Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, kojima je sudjelovanje na tribini bilo uključeno u nastavu, u vidu radionice.