Manipulacije izjavama pape Franje

Doc. dr. sc. Silvana Burilović Crnov

Neki primjeri manipulacije poruka i izjava pape Franje u hrvatskom medijskom prostoru (2021.-2022.)

Papa Franjo, kao moralni autoritet, prepoznavši bujanje fenomena lažnih vijesti, svojom je porukom za 52. svjetski dan sredstava društvene komunikacije (2018. god.) pozvao na vraćanje istinitosti i njegovanje novinarstva mira. Pod tim Papa ne misli na sladunjavu vrstu novinarstva koje niječe postojanje ozbiljnih problema i ima prizvuk sentimentalizma, već na novinarstvo koje je istinito i protivi se lažima, dojmljivim sloganima i senzacionalnim naslovima; na novinarstvo „koje je u službi svih ljudi, posebno onih – a oni čine većinu u našem svijetu – koji nemaju glasa; na novinarstvo koje je manje usredotočeno na izvanredne vijesti, koje je zaokupljeno traženjem stvarnih uzroka sukobâ, kako bi potaknulo dublje razumijevanje i pridonijelo njihovu rješavanju pokretanjem blagotvornih procesa; na novinarstvo koje se stalno zalaže za to da upućuje prema rješenjima koja su alternativa eskalaciji vike i verbalnoga nasilja.“ Trebalo bi istražiti koliko takvog novinarstva ima u Hrvatskoj jer su mediji, osobito urednici i pojedini novinari upregnuti u promicanje točno, kako kaže Ivan Miklenić, „određenih ideoloških, političkih i drugih sebičnih grupnih interesnih ciljeva“ te često siju beznađe i ocrnjuju pojedince i institucije što je nespojivo s novinarstvom mira. Papa je upoznat s pojmom fake news koji prijeti „kulturi susreta“ u virtualnom svijetu. Upozorava na taktike koje nas mogu prevariti i uvesti u zabludu, poziva na pozornost i razlučivanje jer i ta lažna vijest sadrži dio istinite vijesti. Zato se zauzima za cjelovitost istine, navještaj mira i podržava sve one koji se zalažu za medijski odgoj i medijsku pismenost. Papine poruke i izjave u hrvatskom medijskom prostoru nerijetko su podvrgnute ambivalentnim tumačenjima i pogrešnim interpretacijama. Ovdje ćemo donijeti samo neke primjere iz 2021. i 2022. godine.

Hrvatski svjetovni liberalni mediji raspisali su se na samom početku pontifikata pape Franje kako on popravlja imidž Crkve, kako je dar s neba za Katoličku crkvu te da se prije njegovog izbora za papu Vatikan borio s „negativnom slikom u očima javnosti zbog mnogobrojnih skandala.“ Možemo kazati da je to polazna točka s koje hrvatski svjetovni liberalni mediji prate pontifikat pape Franje, njegove poruke i izjave.

Sveti Otac je 24. svibnja 2021. posjetio Dikasterij za komunikacije, sjedište Vatikanskog radija i redakciju vatikanskih novina L’Osservatore Romano, koja obilježava 160 godina postojanja. Tu vijest jutarnji.hr prenio je od AP News pod naslovom „Papa Franjo napao vatikanske medije: ‘Trošite novac mahnito, a tko vas uopće čita i sluša?‘“. U tekstu je stavljen naglasak na Papino nezadovoljstvo radom vatikanskih medija, velikim novcima koji se izdvajaju za njih i na njihovu neučinkovitost. Informativna katolička agencija prenijela je istu vijest s naslovom „Papa posjetio vatikanske medije“. IKA ne stavlja naglasak na Papinu kritiku vezanu uz troškove vatikanskih medija ali ističe njegov poticaj medijskim djelatnicima da se zapitaju o dosegu poruke koju odašilju jer je to jako važno. U ovom tekstu navedeno je kako je Radio Vatikan i nadalje „vrlo živi instrument“ čije priloge emitira više od 1000 postaja diljem svijeta te kako je Papa upozorio na opasnost pretjeranoga funkcionalizma koji ograničava kreativnost. Iz ovoga je primjera vidljivo kako o istoj vijesti različiti naslov i drukčiji naglasak u tekstu, te potpunost ili nepotpunost informacije kod čitatelja pobuđuje sasvim različite osjećaje i dojam o Papinim riječima.

U središtu Papina pastorala i medijske komunikacije je zauzimanje za izbjeglice i migrante. Te poruke s velikim interesom prenose i svjetovni i crkveni mediji. U tom kontekstu zanimljiv je Papin posjet Mađarskoj u rujnu 2021. u prigodi Međunarodnoga euharistijskog kongresa koji je održan u Budimpešti. Neki hrvatski svjetovni liberalni mediji inscenirali su sukob mađarskih medija i pape Franje ističući da su izvrijeđali katoličkog poglavara nazvavši ga „glupanom, antikršćaninom, Soros papa“, istaknuli su Papin poziv Mađarima na otvorenost prema migrantima i na opasnost nacionalizma. Papin sedmosatni boravak u Mađarskoj smatraju pljuskom i kritikom „nacionalističko-populistističkom čelniku“, mađarskom premijeru. Pri tome se indeks.hr poziva na Američki konzervativni list National Catholic Register i britanski katolički list The Tablet. Ističu kako papa „neumorno poziva na pružanje pomoći izbjeglicama svih vjeroispovijesti koji dolaze kucati na vrata bogatih u bijegu od rata i bijede, u čemu ponekad nailazi na nerazumijevanje i unutar same Katoličke crkve.“

Crkveni portali, osobito IKA i Glas Koncila temeljito su izvijestili o Papinom posjetu Mađarskoj, stavljajući naglasak ne na susret pape Franje i mađarskog premijera Viktora Orbana već na euharistijski kongres koji je posjetilo 100.000 ljudi iz 80 zemalja svijeta i na kojemu se s Papom dogodio „euharistijski preporod“. Iz Papine propovijedi i kratkog nagovora uoči Angelusa odjeknule su misli o križu koji mora povezivati prošlost i budućnost. Vidimo da od jednih dolazi poruka o politici koja dijeli, a od drugi dolaze duhovne poruke koje povezuju.

Papa Franjo vjeruje da je „ljudsko bratstvo“ s vjernicima drugih religija važno. Pri tome se poziva na Drugi vatikanski koncil i institucije nakon njega, Vijeće za jedinstvo kršćana i Vijeće za međureligijski dijalog koje su učinile veliki korak na tom putu. Tu poruku Papa je ponovio prigodom svoga apostolskog putovanja u Irak u ožujku 2021., apelirajući na mir i toleranciju. Dok svjetovni i službeni crkveni mediji sa simpatijama prate Papina nastojanja oko međureligijskog dijaloga, konzervativni katolički portali (katolik.hr, quovadiscroatia.com) optužuju Papu da je pozivom na sveopće bratstvo „prigrlio veliko načelo moderne masonerije,“ da je upao u herezu time što je potpisao Deklaraciju o ljudskom bratstvu, u kojoj se, između ostalog, navodi da su „pluralizam i raznolikost religija Božja volja.“

Papine snažne poruke mira odjekuju u njegovim porukama i vapajima za mir u Ukrajini i pomoć potrebnima. Prenose ih poprilično vjerno i svjetovni i crkveni mediji. Iako je i tu bilo tendencioznih naslova na jutarnji.hr poput „Papa Franjo oprezno i malo se oglašava o krizi u Ukrajini: Razlog je više nego očit…“ slijedi tumačenje: „S političke strane Sveta Stolica zna da joj, kako god da se postavila, prijeti gubitak.“ Rat u Ukrajini na neki je način potisnuo vijesti o pandemiji koronavirusa u kojima su brojni primjeri manipulacije činjenicama i porukama u medijskom prostoru s obje strane kako zagovornika cjepiva tako i onih koji su odbijali cijepljenje. To bi trebalo zasebno istražiti.

Pozornost svjetovnih medija najviše je privukao Papin govor o LGBT osobama u više navrata njegova pontifikata. Prikazuju papu Franju kao onoga koji pomiče granice, nazivaju to najliberalnijim Papinim stavom po tom, za Crkvu, krajnje osjetljivom pitanju. Hrvatska katolička mreža tumači što je Papa mislio u izjavama koje je uputio, što to znači i što Crkva uči o civilnim zajednicama i braku. Konzervativni katolički portali zauzimaju negativne stavove prema tim Papinim izjavama. Papinu podršku istospolnim zajednicama smatraju neobvezujućom za vjernike, „sentimentalnom popustljivošću koja nije Božji stil“ te još oštrije: Papinom borbom za legalizaciju sodomije. To potkrjepljuju Papinim čestim potporama „katoličkim“ grupama koje se zalažu za normalizaciju homoseksualnosti. Ističu da je Papa objeručke prihvatio modernističku ideju obitelji te da su njegove izjave protivne onome što o obitelji govori Katekizam Katoličke Crkve u br. 2202. Možemo kazati da Papine izjave o LGBT osobama, vezane su uz njegovo zauzimanje protiv diskriminacije u društvu, zbog čega ga neki nazivaju lijevim papom, jedni mu time tepajući, a drugi ga kritizirajući.

Papine poruke koje ne uživaju publicitet u svjetovnim medijima, odnosno koje se sustavno ignorira, su one o zlu pobačaja, o zaštiti života od samoga začeća, o zloupotrebi embrija. U njima se Papa, također, zauzima protiv diskriminacije, onih najmanjih koji se nikako ne mogu sami zauzeti za sebe. Portal quovadiscroatia.com prigovara Papi da je neodlučan po pitanju pričesti onih koji promoviraju abortus (misleći pri tom na američke političare).

Zaključujemo, kroz proteklo razdoblje papa Franjo stekao je brojne pristaše, one koji su oduševljeno prihvatili ono što je činio i govorio, ali i protivnike, one koji su ga kritizirali i koji nisu mogli prihvatiti poruke koje je upućivao. U oba slučaja veliku ulogu odigrali su mediji koji su nerijetko manipulirali s njegovim porukama i izjavama. Međutim, ponekad je Papina nepredvidivost u javnom djelovanju koliko god bila poželjna i dobrodošla u stvaranju bliskosti, oslobađanju od formalizma i protokola, možda dovela do neželjenih posljedica. Stoga je Papa više puta izrazio nezadovoljstvo kako pojedini mediji prenose njegove poruke, izvlače riječi iz konteksta, odnosno manipuliraju istinom. Na prikazanim primjerima u razdoblju 2021.-2022. godine vidjeli smo da službeni crkveni portali u Hrvatskoj redovito i vjerno prenose Papine poruke i izjave i pokazuju se kao Papini glasnogovornici. Preuzimaju ih sa službenih vatikanskih stranica: vatican.va, Vatican Newsa, Talijanske katoličke novinske agencije SIR, Austrijske katoličke novinske agencije kathpress.at ili s Papine stranice, primjerice s njegova Twitter korisničkog računa. IKA redovito prenosi sva Papina primanja izaslanstava, kateheze srijedom, mise koje ima za važnije blagdane, poruke za Svjetske dane, nedjeljne nagovore uz molitvu Anđeo Gospodnji. Svjetovni mediji pristupaju Papinim porukama i izjavama selektivno, a ponekad i manipulirajući, pišući senzacionalistički kako bi vijest privukla što više klikova. Sa simpatijama i pozornošću prate Papine izjave o LGBT osobama, o migrantima, o međureligijskom dijalogu, kad kritizira katoličke vjernike i svećenike, a prešućuju Papine govore o pobačaju kao zlu ili zloupotrebi embrija. Konzervativni portali, također, Papinim porukama i izjavama pristupaju selektivno i ponekad manipulirajući: osvrću se i kritiziraju one Papine izjave koje se ne uklapaju u njihovu sliku Crkve.

Nadamo se da će papa Franjo i nadalje hrabro koristi medije u evangelizaciji i odašiljanju poruka mira i ljubavi, a da će se medijski djelatnici više voditi moralnim načelima koja ih obvezuju i da će profesionalno izvještavati o životu Crkve i o njezinom poglavaru, trudeći se što bolje upoznati narav Crkve koja ima i duhovnu dimenziju. Jer vidjeli smo da o njima uvelike ovisi kako će izrečena poruka odjeknuti u svijetu i na koji će način biti shvaćena.


Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Preporučamo program cjeloživotnog učenja

Otvoren je Natječaj za upis na program cjeloživotnog obrazovanja Teološka kultura u akademskoj godini 2023./2024. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijave za Natječaj traju od 28. kolovoza do 13. listopada 2023. Cijena jedne godine je 398,17 € (3.000,01 kn).

Više na…

https://www.kbf.unizg.hr/natjecaj-za-upis-na-program-cjelozivotnog-obrazovanja-teoloska-kultura-u-akademskoj-godini-2023-2024/

Preminuo vlč. Slavko Vranjković

U četvrtak, 13. srpnja 2023. umro je vlč. Slavko Vranjković, član HDKN-a.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Vlč. Slavko Vranjković (1945., Posuški Gradac), osnovnu školu završio je u Vrbanji, a gimnaziju i Teološke studije u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1972. godine. Svoje svećeničko poslanje uvijek je stavljao na prvo mjesto, a nakon toga dolazili su i slikanje i pisanje. Nagrađivani je prozaist i pjesnik, autor je recitala i drama, bio je suradnik u mnogim periodikama i časopisima. Njegova knjiga pjesama “Ecce Homo” darovana je i papi Benediktu XVI. za njegova posjeta Hrvatskoj. Slikarstvom se bavio od 1976. godine, a slikao je u tehnikama ulja, ulja na staklu, akvarela, pastela, tuša, olovke i ugljena. Imao je više od 30 samostalnih i nekoliko skupnih izložbi.

Više o dragom pokojniku naći ćete na stranicama Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Knjiga „Smiljana Rendić – zlatno pero hrvatskoga novinarstva“ predstavljena u Zadru

Knjiga „Smiljana Rendić – zlatno pero hrvatskoga novinarstva“ autorice dr. sc. Silvane Burilović Crnov u nakladi Glasa Koncila predstavljena je 17. svibnja u crkvi sv. Frane u Zadru.

O knjizi su govorili moralni teolog dr. don Damir Šehić i crkvena pravnica dr. sc. Klara Ćavar − predavači na Teološko-katehetskom odjelu Sveučilišta u Zadru, novinar i potpredsjednik Hrvatskog društva katoličkih novinara (HDKN-a) Neno Kužina, doktorand povijesti na Hrvatskim studijima i novinar Glasa Koncila (kojega je s nekolicinom svećenika stvarala novinarka, književnica i eruditkinja Smiljana Rendić (1926.-1994.), prvakinja katoličkog novinarstva u Hrvatskoj) Marino Erceg te autorica knjige dr. Crnov.

„Smiljana Rendić bila je hrabra, bila je svoja u polemiziranom i klerikaliziranom društvu u kojem je živjela. Izbrusila je svoj talent i ostavila neizbrisivi trag. Jako mi se sviđa što je bila svoja i što je svoje mišljenje nudila drugima, krateći ga ili mijenjajući u mjeri kako su ga drugi mogli primiti, ali nikada na popuštajući na način da je bila spremna prijeći u neko drugo, nametnuto mišljenje“, rekao je dr. Šehić. Dodao je da smatra da Rendić odjelotvoruje duh koncilske literature i postkoncilskih dokumenata pape Ivana Pavla II. koji je ukazivao na potrebu poštovanja dostojanstva žene, u Crkvi i društvu uopće.

„Smiljana nije neka banalna ili klasična osoba nego osoba velikog duha. Osobito me dojmio njen život u podstanarstvu u kojem je imala pogled na biskupovu palaču u Rijeci. Živi u maloj sobici i ne čezne za velikim dvorima. Njeni ideali su na drugoj strani. Ona je imala pogled iz svoga kuta koji nije bio sjajan u očima ovoga svijeta. Imala je svoj, neovisan pogled. Smiljana je bila neovisna, iznosila je svoje mišljenje. Ona nije pronašla svoj idealni kutak i iz njega kreirala svijet. Nego, Smiljana je kreirala svijet ne tražeći idealni kut i prilagodila se mjestu, trenutku i vremenu u koje je Providnost stavila“, poručio je teolog Šehić. Istaknuo je i simboliku Rendićkinog pseudonima pod kojim je pisala, Berith. Na hebrejskom, berit znači savez, „obećanje da je Bog spreman doći nama ususret i preko onih koji misle drugačije“.

Predstavljač je kazao da „uloga žene u Crkvi nije najbolje pozicionirana i treba bolju, dominantniju poziciju“, ali i da samo takav smjer razmišljanja feminizira ili maskulinizira višedimenzionalnu stvarnost. „Neke uloge žene danas se omalovažavaju, poput majčinstva, duhovnog majčinstva, zaručništva. Papa Ivan Pavao II. daje odgovore utemeljene na Božjoj objavi − poručuje nam da se uloga i otajstvo svakog čovjeka ne nalazi u nečijoj interpretaciji, nego u Bogu“, istaknuo je dr. Šehić.

Naime, u svom Pismu ženama, sv. Ivan Pavao II. piše da je „crkvena povijest u ova dva tisućljeća, unatoč tolikim zaprekama, doista upoznala ‚žensku sposobnost‘, gledajući u svom krilu pojavu velikih žena koje su ostavile značajan i blagotvoran trag u svom vremenu“. To je oživotvorila i Rendić kojoj kao osobi „odgovara nemasovno okruženje. Okruženje u kojemu je anonimnost, skrovitost, njena oštrina misli prevladala situaciju sivila u kojoj je živjela te je životnu situaciju obojala u koloritnom tonu, kao neki suvremeni asketizam ili neko urbano monaštvo, o čemu govori i papa Franjo“, rekao je predstavljač, dodajući da Rendić „ima odlike monahinje onoga vremena. Živjela je asketski, nije imala nešto veliko materijalno, a njen nutarnji asketizam prožimale su bolesti i križevi koje je nosila“.

Zahvalio je autorici što je tom knjigom omogućila da se osobno susreće s Rendić. Smiljana je novac trošila na knjige, neumorno je učila jezike, bila je poliglotkinja. Pisala je pisma, općenito, mnogo je pisala, nije mnogo spavala. „Nije bila udana, nije imala djece, nije bila redovnica, no živjela je ideal u kojem je ostvarivala svoj poziv i poslanje u onome što je stavljeno na njen životni put. Smiljanino lice i vedrina duha nisu klonuli ni pred razočaranjima u Crkvi od strane pretpostavljenih, nego je neumorno inzistirala i tražila način dijaloga s njima. To je predivno, kako se postavljala u tim odnosima, unatoč nekim neprihvaćanjima“, istaknuo je dr. Šehić.

U tom kontekstu, primjerom kojim nas poučava Rendić, predavač je poručio: „Život ne može biti ponuđen kao model u kojem sve cvjeta, nego život je križ. Kroz taj križ pronalazimo Spasitelja i spas koji nam ne mora biti otkriven u dotičnom trenutku. Doživljavam Smiljanu kao osobu koja je već unaprijed život shvatila i prihvatila kao nagradu i unatoč problemima s raznih strana, nije dopuštala oplakivanje nad sobom i žaljenje svoje situacije.“

„Mislim da bi Smiljana i danas naišla na jednake probleme kao u svoje vrijeme djelovanja komunizma i Partije, ljudi bliskih toj struji ili onih koji se nisu htjeli tome suprotstaviti. Smiljana bi i danas djelovala u velikom aeropagu mišljenja. Smiljana je bila čvrsta osoba puna entuzijazma koji nije bio utemeljen samo na pokušajima izloženima neuspjehu ili velikim očekivanjima od života. Jer, plod i trag koji je ostao iza nje toliko je dubok da se o njemu skupljaju dojmovi i uspomene koje i nama sada, u našem vremenu znače“, poručio je dr. Šehić.

Istaknuvši da „okolnosti, zdravlje i život nisu bili naklonjeni toj osobitoj ženi“, predavač je rekao kako „ima osjećaj da se sve urotilo protiv Smiljane. Njena biografija nije klasično djelo kršćanskog života u kojemu se izmjenjuje molitva, post, meditacija. Ona nameće neobičan ritam i u njoj prepoznajemo prave vrijednosti“, rekao je dr. Šehić. Naglasivši kako su pojedincu „jako važni poticaji i motivacija“, predavač je rekao da je Smiljani ideal vjere i Krista pomogao nezaustavljivo ići naprijed.

Dr. Klara Ćavar istaknula je da je Rendić živjela u vremenu kad se „Crkva prvenstveno gledala kao hijerarhijski ustrojena, a teologija je išla prema tome da pojasni hijerarhiju u Crkvi. Laike je trebalo poučavati i dijeliti im sakramente, oni su bili vjernici koje se posluživalo. Baš u vrijeme kad je Rendić počela stvarati, Drugi vatikanski koncil mijenja tu ekleziologiju te se zahvaljujući apostolatu laika mijenja slika o laicima“, rekla je.

Predavačica je naglasila da je Smiljana sebe prvenstveno doživljavala kao vjernicu laikinju, a ne kao ženu u Crkvi. „Kad bi se na nešto žalila, uvijek je to bilo laik i žena. Prije Drugog vatikanskog koncila, laika, praktički, u teološkom promišljanju nije bilo. U tom miljeu Smiljana kao katolički novinar započinje svoj rad. Smiljana je osjećala snažne otpore u svom radu. Urednici Glasa Koncila nisu bili na njenoj razini i nisu to mogli prihvatiti na ljudskoj razini. Kroz tu knjigu može se vidjeti kako se kod nas prihvaćala ili nije misao o Koncilu“, rekla je dr. Ćavar. Da u Smiljaninom životu dominira pojam vjernik laik, a ne žena, govori i naslov petog poglavlja knjige „Nerazumijevanje rada Smiljane Rendić i uloge vjernika laika“.

„Najprije ćemo kao vjernici laici tražiti da smo shvaćeni i prihvaćeni, da se možemo ostvariti, a onda, kao žene, to će biti još malo teže. Smiljana se nije bojala pisati ni biskupu. U jednom pismu iz 1966. piše da ju je ponižavajući odnos klerika prema njoj doveo gotovo do gubitka vjere i volje da nastavi raditi. Često je spominjala one koji su pokušavali spriječiti i obezvrijediti njen rad − ne zato što su smatrali da trebaju zaštititi Crkvu od njenih, možda progresivnih ideja, nego što na ljudskoj razini, iz zavisti, nisu mogli prihvatiti činjenicu da jedna laikinja, žena, može biti kvalitetniji i vrjedniji novinar od teologa, klerika. Ističe križni put katoličkog novinara laika. Navodi da su njeni članci pisani s pažnjom, obzirni, da se ne uvrijede neki klerici. Ne libi se reći istinu, ali ne radi protiv svoje Crkve, nego uvijek ističe da je ona Crkvu iskreno voljela“, naglasila je dr. Ćavar.

„Crkva je narod Božji, zajednica vjernika“, istaknula je predstavljačica. To znači da nema više izražene podjele na klerike i laike, nego, svi smo vjernici, kršteni. „Krštenjem smo pritjelovljeni Kristu, znači, mi smo Crkva. Imamo jednako dostojanstvo i to preuzima i kanonsko pravo, iako je ono uvijek minimalističko. Ali u tome jako izražava narav vjernika. Mi smo svi vjernici i imamo isto dostojanstvo, baka i crkveni poglavar – u dostojanstvu po krštenju smo isti, a imamo različite službe“, pojasnila je crkvena pravnica.

Premda je svoje nezadovoljstvo izražavala u pismima, „Rendić nikad otvoreno nije pisala ni radila protiv Crkve. Smiljana je voljela svoju Crkvu! I to je bitno! Smiljana zaista može biti primjer kako se voli svoju Crkvu! Nakon toliko puta što su je povrijedili, ona ne govori protiv te Crkve, ne gubi vjeru. Ona i dalje piše. Samo oni koji su izgradili pravu, duboku, osobnu vjeru, mogu ostati tako hrabri“, poručila je dr. Ćavar, upitavši: „Imamo li danas takvih hrabrih vjernika laika koji će trošiti svoje slobodno, dragocjeno vrijeme da bi pomogli Crkvi da bude aktualna, da se doista osjeća da je to zajednica naroda Božjeg?“

Smatrajući da današnji vjernici u većini još uvijek nisu dovoljno informirani o događanjima u općoj Crkvi, u svijetu, predavačica je istaknula da je Smiljana proučavala teologiju i bila dobro informirana što se u području teologije događa u svijetu. „Smiljana je bila hrabra žena koju ne susrećemo i ne viđamo svakodnevno u životu. Ona je rijetki primjer pojedinca, gotovo endemična biljka. Odabrala je trpjeti u šutnji da bi i dalje mogla biti suradnica Glasa Koncila“, rekla je dr. Ćavar, upozorivši da i „danas vjernik laik nije sasvim našao svoje mjesto u Crkvi kao mjestu gdje se i raspravlja. Trebamo se učiti razgovarati u Crkvi. U sinodskom hodu papa Franjo poziva vjernike da sudjeluju u izgradnji Crkve, da se formiraju teološke ideje“, naglasila je.

„Papa Franjo kaže da vjernici laici nisu gosti u Crkvi niti se možemo ponašati da nas ne zanima život Crkve. Ni hijerarhija Crkve ne može misliti da vjernici laici nemaju utjecaja. U tom previranju Smiljana je dobar primjer kako se ljubi Crkva. Smiljanino svjedočenje i ta knjiga mogu doprinijeti razvoju i oduševljenju poslanja vjernika laika u Crkvi, mogu poslužiti kao primjer i uzor angažiranja žena i vjernika laika u Crkvi“, poručila je predstavljačica.

Marino Erceg rekao je da je Rendić bila žena iznimnog znanja, poznavateljica teologije, govorila je sedam jezika, među kojima latinski i hebrejski, bila je poznavateljica hrvatske i svjetske povijesti. Njena pisana baština čuva se u arhivu Glasa Koncila i u Arhivu Zagrebačke nadbiskupije, gdje se nalaze 52 kutije njenih pisama koja je slala svojim suvremenicima, intelektualcima, biskupima.

„Bila je autoritet u poznavanju židovstva, da su je neki biskupi pitali koje bi im knjige preporučila o Židovima, i to na stranim jezicima. Smiljana je jako puno propatila zbog svog katoličkog identiteta i vjere, ali i zbog svog hrvatskog identiteta. No, u nijednom trenutku svoga života nije odstupila ni zanijekala sebe na način da počne govoriti protiv Crkve. Bila je progonjena zbog političkih razloga i vjerskog identiteta. U Splitu su je tadašnje milicijske službe prokazale kao klerikalku i prijetili su joj u nekoliko navrata. Zbog svog tzv. klerikalnog položaja ostala je bez posla. Malo je zarađivala od nekih prijevoda i tako što je davala krv na transfuzijskoj stanici“, rekao je Erceg.

Rendić je kritizirala paradigmu u kojoj su se Hrvati trebali sramiti svoga identiteta. „Bila je protiv zabrana uporabe pridjeva ‚hrvatski‘. Moralo se govoriti u genitivu, npr. ‚književnik Hrvatske‘. Hrvatska je bila svedena na geografski pojam. Vlada Hrvatske u genitivu, Sabor Hrvatske u genitivu − kao da se ništa nije moglo učiniti protiv kolonizacije hrvatskog jezika i sustavnog potiranja hrvatskog nacionalnog bića“, rekao je Erceg. Rendić je pohvalila Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika. Kritizirala je Novosadski sporazum koji je hrvatski jezik pretvorio u tzv. hrvatsko-srpski jezik. Ljude koji nisu radili za dobro hrvatskog naroda i koji su negirali svoj hrvatski identitet nazivala je ljudima bez svijesti o nacionalnom identitetu.

„Tadašnje vlastodršce smetalo je što je iznijela u svom članku ‚Izlazak iz genitiva‘. Postala je politički sumnjiva i protiv nje se vodio politički proces. Trpjela je posljedice zbog objavljivanja toga članka i pala u beznađe zbog mogućeg zatvora“, rekao je Erceg. Jedini izvor prihoda i socijalizacije za Rendić bilo je njeno pisanje za Glas Koncila. „Smiljana je pisala da pravi razlog osude nije njen politički članak nego deset godina rada u katoličkom tisku“, dodao je. U tom kontekstu, podsjetio je na Smiljaninu misao kako i Isusu na križu nije pisalo da je razlog njegove osude vjerski, činjenica da je Sin Božji, nego na križu je bio zapisan „rezultat političke istrage“, da je Isus kralj židovski.

Presudom 1983. osuđena je na uvjetnu kaznu zbog članka „Izlazak iz genitiva“ i nije išla u zatvor. Od tada je živjela u cijelosti za Glas Koncila za kojeg je radila do zadnjeg dana života te je uspjela doživjeti „uskrs hrvatske države“ za koju je izložila i svoje profesionalno stvaralaštvo i dignitet u javnosti.

„Smiljana je ostavila iznimnu baštinu, ona je osoba kojoj se trebamo diviti. Knjiga dr. Crnov čita se u dahu. Čestitam autorici što je uspjela objektivno prikazati svu veličinu Smiljane Rendić. Mi u Glasu Koncila baštinimo njeno djelo, ona je bila sustvarateljica Glasa Koncila, uz Vladimira Pavlinića i Živka Kustića, prve urednike, svećenike, intelektualce nadarene za pisanje. Sadržaj koji je ukoričen u knjizi zalog je za budućnost u kojoj je Smiljana Rendić heroina, junakinja koja ne smije biti zaboravljena“, poručio je Erceg.

Neno Kužina surađivao je s Glasom Koncila 22 godine i u toj redakciji upoznao je Rendić. Razgovarali su nekoliko puta, zadnji put na proslavi 25. obljetnice izlaženja Glasa Koncila. „O Smiljani ili o Berith puno sam slušao. U krugovima u kojima sam se kretao o njoj su govorili kao o ženi vrsnoj, novinarki od formata. Čitajući njene tekstove, tako sam je i ja doživljavao. Znala je biti stroga. Polemizirala je. To nije bila svađa, nego suprotstavljanje mišljenja, borba za istinu. Imam dojam da nam danas nedostaje ljudi koji su konstruktivno i dobronamjerno kritički raspoloženi“, rekao je Kužina, istaknuvši da je Rendić bila hrabra novinarka koju život nije mazio. Dodao je da je o njoj s velikim žarom pričao Vlado Čutura, novinar Glasa Koncila s kojim je intenzivno razgovarala, sve do njene smrti.

„Javnosti je malo poznato da je surađivala sa židovskim diplomatima i zajednicama diljem svijeta. Posebno je cijenila bl. Alojzija Stepinca. U jednoj korespondenciji navodi: ‚Alojzije Stepinac bolno je doživio rušenje sinagoge, kao i sve ratne strahote u kojima je dizao svoj glas u obrani ljudskoga dostojanstva. U korizmi je organizirao pokorničke procesije ulicama Zagreba. U tim procesijama pjevao se psalam Miserere. Odredio je da se koraci procesije i pjevanje toga Psalma usklade tako da se završni stihovi Milostiv budi, Gospode, u dobroti Sionu / da se iznova podignu zidovi jeruzalemski pjevaju upravo kod ruševina sinagoge‘“, rekao je Kužina.

Upozorio je na današnju prisutnost „poluinformacija koje idu do uništenja čovjeka. A perje koje se jednom prospe je vrlo teško pokupiti“ i istaknuo da je Smiljana uvijek nastojala za sabiranjem svih informacija i cjelovitošću u tekstu.

„Smiljana je snažnu rečenicu prihvatila kao svoje geslo: ‚Prije će mi se ruka osušiti i jezik usahnuti, nego nešto kažem i napišem protiv Crkve i hrvatskoga naroda‘. Kako poticajno za današnji i za naraštaj koji dolazi!“, poručio je Kužina, potaknuvši da svatko sebe „upita koliko je sličan hrabroj i britkoj Smiljani koja je bila jedna od pametnih ljudi koji su vertikala. Zato mi je neizmjerno drago što je dr. sc. Silvana Burilović Crnov prihvatila proučavanje njene veličine i djela. Mlađi naraštaj obično zazire od starijih, ma koliko bili kvalitetni. Za njih oni su prošlost. Misle da svijet počinje od njih, mladih, što sa Silvanom nije slučaj. Zato, draga Silvana, hvala i čestitam“, rekao je Kužina u obraćanju autorici Crnov.

Tekst i slike: IKA Zagreb

Nagrade i priznanja 2023.

Hrvatsko društvo katoličkih novinara dodijelilo nagrade i priznanja

U povodu 57. Svjetskog dana sredstava društvenih komunikacija, Odbor za sredstva društvenih komunikacija Hrvatske biskupske konferencije (HBK), Odjel za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta (HKS) i Hrvatsko društvo katoličkih novinara (HDKN) upriličili su u ponedjeljak, 22. svibnja 2023. godine na Hrvatskom katoličkom sveučilištu zajedničku proslavu.

U prvom dijelu programa održan je okrugli stol „Katolički mediji u izgradnji unutarcrkvene javnosti“ na kojem su sudjelovali prof. dr. sc. Stjepan Baloban, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK, doc. dr. sc. Suzana Peran, Odjel za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, predsjednica Hrvatskog društva katoličkih novinara, i Luka Tripalo, novinar Glasa Koncila, a moderator je bio  doc. dr. sc. Anto Mikić s Odjela za komunikologiju HKS-a.

U drugom dijelu, dodijeljene su nagrade i priznanja HDKN-a koje je uručio zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski, predsjednik Odbora za sredstva društvenih komunikacija HBK-a, a dobitnike je predstavila predsjednica HDKN-a doc. dr. sc. Suzana Peran.

Dobitnik nagrade za životno djelo je dr. sc. fra Karoly Harmath, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda. Riječ je o franjevcu, ravnatelju, pokretaču, medijskom suradniku i profesoru, te članu HDKN-a uz prekide od početka djelovanja Društva.  Osnivač je i dugogodišnji ravnatelj velike katoličke izdavačke kuće na mađarskome jeziku Agape sa sjedištem u Novome Sadu, a koja je do 1990. bila dijelom Kršćanske sadašnjosti iz Zagreba. Među izdanjima Agapea nalazi se i Hitélet, katolički mjesečnik na mađarskom jeziku, koji redovito izlazi već gotovo pet desetljeća. Fra Harmath je imao veliku ulogu u pokretanju Radio Marije Srbije i suradnik je Radio Marije na mađarskome jeziku, a za vrijeme pandemije korona virusa pokrenuo je dnevne izravne prijenose misa na Facebooku. Rođen je 1950. Nakon studija teologije u Zagrebu i Rimu, gdje je, na Lateranskom Sveučilištu doktorirao crkvenu povijest, za svećenika je zaređen u Subotici 1976. godine. Od 1982. djeluje u Novom Sadu. Utemeljitelj je doma za duhovne vježbe „Domus Pacis“ kod Horgoša (1997), studentskog doma i kolegija „Bonaventurianum“ u Novom Sadu (2001), i Fondacije Poverello (2004). Jedan je od utemeljitelja i dopredsjednika vojvođanskog Kršćanskog intelektualnog kruga. Utemeljitelj je i triju domova za djecu s intelektualnim teškoćama “Lurko“. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za djelovanje u Crkvi, Franjevačkom redu, novinarstvu i nakladništvu.

Fra Miljenko Stojić, član je Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Član je HDKN-a. Suradnik je brojnih katoličkih i svjetovnih medija u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj; utemeljitelj Informativnog centra Mir Međugorje i Radiopostaje Mir Međugorje, informativne agencije Miriam te brojnih kršćanskih portala. Dugi niz godina bavi se novinarskim radom čija je tema Hrvatski žrtvoslov. Čini to i svojom emisijom Jasnoća pogleda na RMM koja je doživjela više od670 emisija. Fra Miljenko je prošle godine navršio 15 godina uređivanja glasila Stopama pobijenih (do sada izašlo 30 brojeva) što ga izdaje Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće. O hrvatskom žrtvoslovu svjedočio je prošle godine u raznim katoličkim i društvenim medijima. Objavio je i više knjiga. HDKN mu je godišnju nagradu dodijelilo za zauzeto i prepoznatljivo novinarsko djelovanje u različitim glasilima, te promicanje tema o hrvatskom žrtvoslovu.

Nagrada za najbolju mrežnu stranicu s kršćanskim sadržajem dodijeljena je portalu „Svjetlo riječi“, u ime kojeg je nagradu primio fra Janko Ćuro, vikar Franjevačke provincije Bosne Srebrene i ravnatelj Franjevačkog medijskog centra. Portal na vrlo dinamičan način čitateljima podastire mnoštvo duhovnoga, informativnoga i kulturnoga štiva. Na portalu se može prelistati i najnoviji broj revije „Svjetlo riječi“, te poslušati radioemisija „Svjetlo riječi“, te posjetiti web-knjižaru. Sve se to realizira u okviru Franjevačkog medijskog centra Svjetlo riječi d.o.o. kojem je osnivač i vlasnik Franjevačka provincija Bosna Srebrena. Osnovna svrha FMC Svjetlo riječi je širenje kršćanske vjerske i moralne pouke te promicanje općeljudskih vrednota kulture mira i solidarnosti, kao i unapređivanje međuvjerskog dijaloga i međunacionalne snošljivosti.


Osim nagrada, dodijeljena su i priznanja HDKN-a.

Priznanje za istraživački rad o doprinosu velikana pera katoličkom novinarstvu dobila je dr. sc. Silvana Burilović Crnov.

Priznanje za 150 godina izlaženja Vjesnika Đakovačko-osječke biskupije uručeno je glavnom i odgovornom uredniku dr. sc. Borisu Vuliću. Radio Sljeme dobitnik je priznanja o 70. obljetnici emitiranja, te kontinuiranoga i kvalitetnog praćenja i vjerskih tema, a priznanje je uručeno glavnoj urednici dr. sc. Tanji Baran. Informativno glasilo Hrvatske redovničke konferencije i Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH „Vijesti“ dobitnik je priznanja o 50 godina izlaženja, a priznanje je uručeno dr. sc.  fr. Slavku Sliškoviću, predsjedniku Hrvatske redovničke konferencije.  List za vjeru, društvo i kulturu „Svjetlo riječi“ dobitnik je priznanja za 40 godina izlaženja, a priznanje je uručeno fra Janku Ćuri. Dr. sc. Siniši Kovačiću, glavnom uredniku Informativne katoličke agencije uručeno je priznanje koje je IKI dodijeljeno za 30 godina postojanja. Emisija HKR-a „Sacro ritam“ dobitnik je priznanja za 25 godina emitiranja, a priznanje je uručeno uredniku Slavku Nediću. Časopisu za intelektualna i duhovna pitanja „Nova prisutnost“ dodijeljeno je priznanje za 20 godina izlaženja, a isto je uručeno urednici doc. dr. sc. Katici Knezović. Radio postaja „Radio Marija Srbija“ dobitnik je priznanja za 20 godina emitiranja, a priznanje je uručeno mons. mons. Andriji Anišiću, glavnom i odgovornom uredniku. Dr. sc. s. Ozani Krajačić, vicepostulatorici i urednici Informativnog biltena Vicepostulature Blažene Jule Ivanišević i četiriju susestara „Drinske mučenice“ uručeno je priznanje za 15 godina izlaženja biltena. Branimiru Staniću, glavnom uredniku Glasa Koncila uručeno je priznanje za 15 godina izlaženja Mjesečnog magazina Glasa Koncila „Prilika“.


U ime dobitnika nagrada i priznanja riječ zahvale uputio je fra Karoly Harmath koji je naglasio, kako trebamo zahvaliti Bogu, koji je tako dobar i ljudima daje sposobnosti i prilike.

Zahvaljujem svima što ste mislili na mene. Mislim da je važno danas primijetiti gdje raste ono što je Bog posijao, i podržati ono što je krenulo. I ako to činimo, onda smo i mi sijači Božje dobrote. Pa ostanimo sijači, potaknuo je prisutne fra Karoly.

Na kraju programa, skupina RiM otpjevala je skladbu „Blagoslov“.

Snimka okruglog stola i dodjele nagrada i priznanja dostupna na: https://www.youtube.com/watch?v=rcFb6t8mXtg

Tekst i foto: Marija Belošević