Predavanje prof. Barščevskog o etičkim izazovima umjetne inteligencije

U okviru godišnje skupštine Hrvatskoga društva katoličkih novinara, u četvrtak 14. ožujka 2024. u samostanu Klanjateljica Krvi Kristove u Zagrebu, predavanje s temom „’Dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno’ (Post 3,6) – čovjek pred etičkim izazovima umjetne inteligencije“ održao je izv. prof. dr. sc. Taras Barščevski.

Polazeći od Poruke pape Franje za  57. Svjetski dan mira (1. siječnja) „Umjetna inteligencija i mir“, te Poruku za 58. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija (12. svibnja) „Umjetna inteligencija i mudrost srca. Prema uistinu ljudskoj komunikaciji“, predavač je uvodno naglasio, kako je ova tema „ne toliko teška, koliko je široka“.

Pojašnjavajući naslov predavanja za koji je uzet citat iz Knjige Postanka, rekao je „Eva je uzela plod i dala Adamu, što je bio razlog zašto su bili istjerani iz raja. Umjetna inteligencija izgleda tako, ali ne znam da li će nas koštati života. Teme i pitanja povezani s umjetnom inteligencijom svakim danom postaju ne samo sveprisutniji među znanstvenicima i stručnjacima u sferi tehnologija, nego i u različitosti svojim učenjima. Sveprisutnost umjetne inteligencije stvara nove izazove i prilike. No, sa sobom nosi značajne rizike koje mogu imati dalekosežne posljedice, uključujući prijetnje privatnosti, psihičkom zdravlju i obiteljskim odnosima, povećanje društvenih ekonomskih nejednakosti kao i potencijalno zlouporabu u nadzoru i vojnim primjenama, što bi moglo dovesti do tragičnih posljedica kako za okoliš i ljudski habitat, tako i za sam ljudski život.“ U tom je vidu predavač posvijestio kako svjedočimo velikom doprinosu tehnologija povezanih s umjetnom inteligencijom, koja uvelike olakšavaju i ubrzavaju mnoge svakodnevne aktivnosti, podižući kvalitetu života na višu razinu.

U središnjem dijelu predavanja ukazao je na odnos Crkve prema umjetnoj inteligenciji. „Pred sve većim utjecajem umjetne inteligencije na svakodnevni život, ali i pred promjenama paradigmi ljudskog života, Crkva ne može ostati po strani, nego je pozvana dati svoje svjedočanstvo vjere, nade i ljubavi, navještajući evanđelje spasa. Pred sve rasprostranjenijim osjećajima, ravnodušnosti i nemoći, ona mora posvjedočiti svoju vjeru u Boga ‘koji je tako ljubio svijet, koji je dao svoga Sina i prvorođenca, da ni jedan koji u Njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni’. Pred razočarenjem i apokaliptičkim scenarijem kraja svijeta, ona je pozvana probuditi u ljudima sigurnost, nade u Božji, i bolji svijet. Pred bešćutnošću na boli stradanja drugih, hladnoćom ekonomskih računica, egoizmom, Crkva je pozvana pokazati milosrđe i ljubav, nadahnuti istinu.“

U tom kontekstu je spomenuo i etičke principe umjetne inteligencije, te je podsjetio na  doprinos ovome pisaca znanstvene fantastike i filmskih režisera koji svojim djelima imaju određeni utjecaj na stvaranje predodžbe o budućnosti svijeta, te ulozi u njemu umjetne inteligencije, te interakcije između ljudi i robota. „Sve što čovjek zamisli izgleda ostvarivo, no svako ostvarenje sa sobom vuče i konkretne posljedice, koje mogu biti ne samo ozbiljne i nepovratne, nego razarajuće i smrtonosne za pojedinca, ali i za cijelo čovječanstvo i svijet. Upravo zato, više nego ikad, svjesni smo potrebe etičkih principa u razvoju umjetne inteligencije, jasnim pravilima za njeno korištenje, no također i teškoća u njihovoj izradi, a posebice u primjeni.“ Stoga, upravo „Crkva kao majka i učiteljica, koja okuplja ljude iz svakog vremena i plemena i puka jezika, ne može po svojoj naravi kao sakrament najprisnijeg sjedinjenja ljudi s Bogom i jedinstva ljudskoga roda, te znak i sredstva potpuno ostvarenja tog jedinstva u budućnosti, ostati po strani tamo gdje se stvara nova slika čovjeka i tamo gdje se kroji budućnost čovječanstva i zemlje“, jer, nastavio je predavač „za razliku od iskrivljenog mišljenja, da je Crkva neka zaostala institucija koju je pregazila vrijeme, koja ograničava čovjeka i opće razvoj društva, u stvarnosti ona je oduvijek išla u korak s vremena, tražeći uvijek najbolja, često i inovativna rješenja za propovijed i širenje evanđelja,  imajući uvijek na umu svoju misiju naučavati, posvećivati i upravljati, a tako i dobro svakoga pojedinca i cijele ljudski zajednici“.

Pojasnio je, kako je stav Crkve  prema umjetnoj inteligenciji kao i prema novim tehnologijama, „produžetak zauzimanja i nastojanja Crkve oko razvoja i napretka svega što je dobro i Bogu milo, ne samo kroz primjenu svakodnevnom životu novih izuma, nego ponajprije kroz inkulturaciju i evanđelja povijesti, no uvijek s veoma izričitom brigom za dobrobit cijelog čovječanstva i svakog čovjeka, a posebice onih najpotrebitijih i najsiromašnijih. Crkva je danas svjesna da je čovječanstvo ušlo u novo doba, u kojim je umjetna inteligencija sve prisutnija u svim aspektima svakodnevnog života, te da se tehnologijom doskočilo u nebrojnim nevoljama koje su mučili i sputavale ljudsko biće“.  

Nadalje, prof. Barščevski je podsjetio, kako je prvi papa, koji je u jednom svom govoru upotrijebio riječ robotika bio Ivan Pavao II.. On je još 1987. biskupima iz Piemonta u povodu Adlimina apostolorum ukazao na važnosti svijesti „o društvu koje se mijenja i postaje tehnološki naprednije, što je preokret za koji ne znamo kamo će odvesti i kada će završiti.“ „Tehnika utječe na ekonomiju koja je postala znanost te zahtjeva autonomije od politike i etike. Nekoliko godina kasnije, 1990. Ivan Pavao II. govori o umjetnoj inteligenciji. Papa Benedikt XVI. također je jednom spomenuo umjetnu inteligenciju, no najčešće o njoj govori Papa Franjo, što je normalno zato što upravo u ovih posljednjih deset godina vidimo i najveći razvoj. U tom je vidu predavač rekao kako od 31. siječnja 1987. imamo 26 papinskih tekstova: od toga osam Ivana Pavla II., jedan Benedikta XVI., te 17 pape Franje. Uz to, imamo i druge prinose Papinskih akademija o umjetnoj inteligenciji. „Ako malo bolje proanaliziramo sve te dokumente i izjave vidimo da etičko pitanje nije uvijek bilo u središtu, nego se više pažnje posvećivalo crkvenom nauku o čovjeku i njegovom komuniciranju društva koje se mijenja.“ Govoreći o etičkim načelima, predavač je naglasio kako i Sveta Stolica ističe važnost inkluzivnosti, transparentnosti, sigurnosti, jednakosti, povjerljivosti, pouzdanosti. Tu vidimo veliki izazov, jer ta načela nalazimo u etičkim smjernicama različitih IT kompanija.  Sveta Stolica se posljednjih godina veoma aktivno pridružila tim nastojanjima za bolju regulativu, te je ukazao na dokument „Rome Call for AI Ethics“ koji je nastao u Papinskoj akademiji za život s naglaskom na algor-etiku, a početkom prošle godine su ga potpisali predstavnici triju abrahamskih religija.

Etičke smjernice su dosta ograničene,  one proizlaze iz spoznaje da je potrebna regulativa. U tom je vidu podsjetio, kako u Poruci za Svjetski dan mira papa Franjo prvi put govori o regulativi. „Dakle, da moraju biti neka ograničenja, i ako se ona prekorače, da mora biti neka institucija koja će kazniti. No, problem je u tome, što su danas kazne novčane“.

Prof. Barščevski je podsjetio i kako je Crkva napravila   Magisterium AI na nekoliko jezika u koji je uneseno nekoliko tisuća dokumenata Katoličke Crkve koje citira u odgovorima.

Na pitanje gdje se nalazi izazov, naglasio je, kako on nije toliko u stvaranju etičkih smjernica, tj. donošenju regulativnih okvira za umjetnu inteligenciju, već ponovno otkrivanje sebe kao Božje slike. „Stvarajući i razvijajući umjetnu inteligenciju čovjek na nju reflektira sliku koju ima o sebi, i svojoj ulozi u svijetu koja nikada ne može biti potpuna, ako se izostavi čovjekova transcendencijalna dimenzija, a to je njegov odnos s Bogom.“  

U zaključku je prof. Barščevski još jednom naglasio, kako etičke smjernice možemo uvidjeti u spoznaji neizmjerne mogućnosti čovjeka koje moraju biti kontrolirane, usmjerene, inače čovjekovo postignuće u sferi razvoja umjetne inteligencije može postati prijetnja za njegov opstanak. Biblija pak  je svjesna čovjekovih mogućnosti, i njegova poziva da upravlja stvorenim, te da ostvari samoga sebe kao Božju sliku, ali i njegovih ograničenja i slabosti, te neizbježivosti kobnih posljedica pogrešnih odluka i djelovanja. U isto vrijeme, Biblija s puno većim povjerenjem gleda na čovjeka, i optimističnije vidi njegovu budućnost.  Pokušaj stvaranja neke super inteligencije, kao krune prožimanja čovjeka i stvorenoga razotkriva unutarnju ljudsku tjeskobu i čežnju za životom koji nije ljudski, za Bibliju je to jasan oblik idolopoklonstva unaprijed određen na propast. No, čovjek je vredniji od svih svojih tvorevina, jer je živ, a one nisu, zato što ga je Bog pozvao da bude dionikom, Njegova vječnog života i Njegove božanske naravi.“

Marija Belošević