Arhiva oznaka: dezinformacije

Provjereno i vjerodostojno

Seminar za župne medijske suradnike Zagrebačke nadbiskupije

Susret župnih medijskih suradnika Zagrebačke nadbiskupije i okrugli stol održan je u Zagrebu 23. studenoga 2024. u prostorima Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta.

U sklopu projekt Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama (KAT) priređen je okrugli stol u organizaciji Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije i Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, koji u suradnji sa svojim partnerima: Hrvatskim društvom katoličkih novinara, Hrvatskim katoličkim radijem i samostalnim novinarom Ivicom Zadrom, provodi spomenuti projekt.

Nakon uvodne molitve i pozdrava pročelnika Tiskovnog ureda, preč. Tomislava Hačka, o temi susreta “Crkva i dezinformacije”, na okruglom stolu govorili su doc. dr. sc. Suzana Peran i dr. sc. Kristijan Sedak s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta (HKS) te Branimir Gubić iz Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije, ujedno novinar i urednik na Hrvatskom katoličkom radiju (HKR). Raspravu, u koju su se pitanjima i komentarima uključivali i župni medijski suradnici, moderirala je izv. prof. dr. sc. Lana Ciboci Perša.

Odgovarajući na pitanja najprije dr. Ciboci Perše, a potom i medijskih suradnika, govornici na okruglom stolu su dotaknuli brojne teme povezane s dezinformacijama u Crkvi i o Crkvi. Više puta je naglašena važnost uključivanja vjernika laika, osobito mlađih župljana u aktivnosti promicanja dobrih i pozitivnih vijesti na svim crkvenim razinama – od župe do biskupije i sveopće Crkve.

Polazeći od primjera brze, sažete i privlačne komunikacije, kao što je ona na društvenim mrežama, pa i na TikToku, postavljeno je pitanje kada će se vjernici u nju više i u većem broju uključiti, jer već dosta kasne. Primjeri pojedinih svećenika i vjernika koji su na prikladan način aktivni na toj mreži (kao što je salezijanac don Tomislav Lukač), više su posve rijetka iznimka, nego pravilo u Crkvi, iako ti sadržaji privlače i okupljaju brojne mlade i oduševljavaju ih za aktivno življenje vjere. Aktivniji i sveobuhvatniji angažman Crkve na polju evangelizacije putem društvenih mreža, zahtijeva ljude, vrijeme, planiranje, programe, novac, a ne da se nepripremljeno krene u realizaciju nečega za što nisu osigurana sva sredstva pa se ubrzo odustane.

Postavljeno je i pitanje dosega crkvenih vijesti i tko su njihovi izravni primatelji. Oni kojima su upućene župne vijesti, svakako su najprije župljani, ali ni drugi nisu isključeni, npr. oni koji usput dođu do tih informacija. Možda će slučajni korisnik saznati bar to da je u konkretnoj župi živa, aktivna i dobro povezana zajednica vjernika, a ni to nije malo.

Bitno je svjedočanstvo žive zajednice vjernika (župljana) koji ne nasjedaju na dezinformacije i koji podržavaju djelovanje svoje župe, unatoč npr. ocrnjivanju i negativnim napisima o župniku ili o župnim suradnicima. Oni koji su aktivno uključeni u život i rad župe, svakako bolje od bilo kojega vanjskog novinara razumiju život konkretne zajednice i neće ih obeshrabriti neki negativan izvještaj u medijima, a pogotovo ne tendenciozni i činjenično upitni izvještaji.

Odgovarajući na pitanja potrebe reagiranje na aktualne događaje i žurnog odgovaranja crkvenih poglavara na upite novinara, istaknuto je da ono treba biti u roku od sat-dva, a ne nakon dan-dva, jer u međuvremenu i novinari koji su otvoreni prema stavovima i učenju Crkve, odustanu od čekanja i snađu se kako već znaju, iako nekvalitetnije i netočnije nego da su na vrijeme dobili izjavu npr. od nekog biskupa.

Slično vrijedi i za crkvene glasnogovornike. Istaknuto je da bi trebali imati ovlasti informirati javnost odmah po događaju i neposredno nakon npr. biskupa. Također, uvijek trebaju imati izravni pristup nadređenom poglavaru, a ne tek preko njegovih suradnika i posrednika, što usporava i sprječava glasnogovornikovo primarno djelovanje.

Nekad dolazi i do nenamjernih dezinformacija, zbog sindroma „pokvarenog telefona“, gdje se tijekom 4-5 uzastopnih prenošenja od strane različitih aktera, sam sadržaj izmijeni, iskrivi i izobliči. I u ovakvim slučajevima, kao i inače, uvijek je ključno pravilo konzultiranja vjerodostojnog izvora informacija. Prenošenje provjerenih informacija bitnije je od želje da se bude prvi ili da se prikupi što više klikova. Ako neki vjerodostojni izvor ne prenosi neku senzacionalnu vijest, onda je to s razlogom, odnosno zato što se sigurno radi o dezinformacijama i ne treba upadati u takve zamke prenošenjem navedenih sadržaja.

Kada se na mrežama pojavi neka dezinformacija ili iskrivljen prikaz neke osobe ili pojave u Crkvi, komentari pratitelja mogu dobro i brzo demantirati takav sadržaje. Ispravljanje, kritiziranje i negiranje objavljenoga, važno je djelovanje vjernika – osobito ako se radi o župljanima koji bolje od novinara ili autora sadržaja razumiju o čemu je doista riječ. Na taj se način dopire i do rubnih vjernika, a možda čak i do onih koji su prvotno rado podržali takve dezinformacije.

Samo demantiranje, iako je donekle i kontraproduktivno, jer opet u javnost plasira neistinu koju želi opovrgnuti, ipak se ne smije zanemarivati. Upornost  u demantiranju važna je kao i stalna borba protiv zla. Osobito je važno demontirati one koji namjerno kleveću (npr. bl. Alojzija Stepinca), ocrnjuju i dezinformiraju javnost o Crkvi. Kada je izvedivo i dokazivo, ne treba prezati niti od sudskih tužbi za klevetu.

Važno je i u Crkvi imati na umu da je pažnja današnjih korisnika medija ne više 45, nego jedva 12 minuta, a odluku o nastavku čitanja vijesti ili odustajanju donose za 12 sekundi. To je ujedno i poticaj da se više vodi brige o atraktivnosti i izazovnosti naših sadržaja koji se kroz medije i društvene mreže nude. U tom kontekstu istaknuto je da su i provokativni naslovi ponekad poželjni, ali dezinformacije nikada. Atraktivnosti sadržaja uvelike pridonose dobre fotografije, ilustracije, kraći video-uradci, tonski zapisi i općenito privlačni multimedijski sadržaji, iako za njihovo stvaranje treba uložiti dosta vremena i truda.

Današnje vrijeme obilježava površnost i brzina u konzumaciji medijskih sadržaja, često bez želje da se čitatelj ozbiljnije pozabavi važnim temama i sadržajima. Najčešće se ostaje na razini površne informacije o svemu, ali ne ulazi se dublje u samu tematiku.

U ovom užurbanom vremenu istaknuta je važnost odvajanja vremena za molitvu, za čitanje i razmatranje Božje riječi. Bez vodstva Duha Svetoga, vjernik to zna, nema uspjeha ni u medijima niti u zauzetoj borbi protiv dezinformacija.

Poslije stanke medijski suradnici su sudjelovali na tematskim radionicama. Prva se bavila „pisanjem vijesti za župne događaje – kako osigurati istinu i vjerodostojnost?“, a vodila ju je Hana Kilijan s HKS-a. Anita Treščec, voditeljica Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije, moderirala je radionicu o „kreiranju uvjerljivog sadržaja – sinergija naslova i fotografija u borbi protiv dezinformacija“. Treću radionicu, s temom „od župe do društvenih mreža – uloga župnih suradnika u promoviranju istinitih informacija“, vodio je doc. dr. sc. Davor Trbušić s HKS-a.

Tekst i foto: Marko Puškarić

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Akademsko proučavanje dezinformacija u medijima

Izborni predmet Mediji i dezinformacije na diplomskom studiju Sveučilišnog odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta: svrha i važnost

U okviru projekta „Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama“, jedna od predviđenih aktivnosti u fazi operacionalizacije Projekta, odnosno, njegov nastavak je i pokretanje izbornog predmeta Mediji i dezinformacije te izrada istoimenog sveučilišnoga udžbenika, čije je pisanje trenutačno u fazi realizacije.

Nastava izbornog kolegija Mediji i dezinformacije, izvoditeljice i nositeljice izv. prof. dr. sc. Lane Ciboci Perša, održana je u ljetnom semestru akademske godine 2023./2024. na Sveučilišnom diplomskom studiju komunikologije Hrvatskog katoličkog sveučilišta, s prethodno iskazanim iznimnim interesom studentica i studenata pri odabiru izbornih kolegija. Popunjenost upisne kvote na kolegij i ne čudi stoga previše jer je glavni cilj izbornog predmeta – potaknuti studente na kritičko promišljanje o medijskim sadržajima – s osobitim obzirom na prepoznavanje vrsta i oblika dezinformacija, misinformacija i malinformacija u različitim vrstama medija i u različitim kontekstima, s naglaskom na suvremenost, potaknuo interes budućih kreatora javne riječi na širenje znanja i upoznavanje s terminologijom. Kroz praktične su medijske primjere iz inozemstva i Hrvatske te čak i filmske ekranizacije, imali prilike i sami istražiti koliko je dezinformacija prisutno u nekima od najpoznatijih filmova kroz povijest nastalih na temelju stvarnih događaja, a sve kako bi se razjasnila uloga dezinformacija u promatranju fluidnosti, utjecaja i prilagodbe medijske publike „novim“ sadržajima. S time u vezi, a s obzirom na aktualnost koncepta s jedne strane i s obzirom na svojevrsnu atraktivnost syllabusa, suvremeni trendovi koji predmnijevaju korištenje alata umjetne inteligencije (AI) od lažnih vijesti do informacijskih poremećaja sve su prisutniji, uz značajniju ulogu pri kreiranju medijskih sadržaja, u funkcioniranju medija općenito i u radu medijskih djelatnika. Samim time, tehnološkim se dostignućima multipliciralo i oblikovalo (multimedijsko) okruženje u kojem su tradicionalno shvaćene granice između medija i informatičkih te računalnih obilježja postale neznatne, a produkt su konvergirani, a ponekad i lažni medijski sadržaji, koje kreiraju zainteresirani, a ne isključivo kompetentni. No, kako bi se pružila zaokružena cjelina, studentice i studenti su vidike o dezinformacija proširili i na nj raniju uključenost u medijima i s obzirom na pravnu regulaciju.

Usprkos činjenici što su razlozi promjena, ali i primjena regulatornih režima u većoj mjeri određeni logikom medija, komunikacijskim inovacijama u sadržaju te zahtjevima digitalne tehnologije, interesi nisu isključivo ekonomski i tehnološki, već napose i društveni, kulturološki te demokratski. U suvremenim uvjetima, svrha je regulacije stoga balans između političkih, ekonomskih i društvenih interesa u koordinaciji medijskih tržišta u isto vrijeme s legitimnom državnom intervencijom u području političke i društvene kulture, a vrijednosti koje trebaju biti ciljevi su: sloboda medija, pristup komunikacijskim resursima od strane pojedinaca i jednako zainteresiranih grupa te odgovornost i kontrola u politici nad komunikacijskim resursima prilagođenima tržišnim uzusima, ponajprije implementacijom alata računalnih sustava. Potonji alati mogu automatizirano pisati tekstove, personalizirati sadržaje, generirati medijski sadržaj, prepoznati i iskriviti AV sadržaj te stvarati posebne efekte i montaže, analizirati osjećaje publike.

S time u vezi, među ostalim, alati umjetne inteligencije (AI) transformiraju način na koji se proizvode, distribuiraju i konzumiraju medijski sadržaji, a studenti/polaznici kolegija su se tijekom 15. nastavnih susreta (u okviru očekivanih ishoda učenja) upoznali s teorijskim polazištem i odrednicama, u tom smislu, oblikovanih dezinformacija, s naglaskom na one koje su nastale/nastaju korištenjem generičkih alata umjetne inteligencije te usporedno pravilnom primjenom alata koji služe za prepoznavanje tih >>suvremeno iskrivljenih činjenica<< u medijskom prostoru. Jednako tako, valja naglasiti i kako je učenje o odnosu medija i dezinformacija stavljeno u suodnos s medijskom pismenosti kao čvrstim alatom borbe protiv dezinformacija.

Uslijed brojnih promjena u suvremenom (medijskom) okruženju te popratno mnogih još uvijek tek samo primijećenih, a ne i sustavno analiziranih utjecaja koji nastaju implementacijom računalnog sustava, inih tehnika i metoda te teorijskih pristupa, mogućih razilaženja u definiranju i značenju umjetne inteligencije, u izbornom je sveučilišnom predmetu, potonjem pojmu i procesu pristupano na razini mladih – prirodnih suputnika suvremenih medija te s obzirom na institucionalne medije i ine sadržaje, čiji su utjecaji prošireni i na digitalnu tehnologiju, kao neizbježan segment funkcioniranja umreženog društva koje se već neko vrijeme intenzivno suočava s trendom dezinformacija.

Generativna umjetna inteligencija u svakodnevici medijskih djelatnika, ali i studenata i korištenje osobito popularnog alata ChatGPT koji, među ostalim, piše programske kodove, eseje, tekstove, rješava zadatke i navodi na „brže rješavanja problema“ mijenja medijski kontinuitet i svakako direktno utječe na kvantitetu dostupnih informacija i lažnih narativa.

Zaključno, svrha i važnost predmeta te profesionalno i akademsko učenje o dezinformacijama u medijima u konkretnom je kolegiju promatrano i treba biti u budućnosti stavljeno u suodnos sa sposobnosti kompetentnog i primjerenog služenja suvremenim medijima među korisnicima, što ujedno predmnijeva i detektiranje sadržaja nastalih korištenjem umjetne inteligencije te kroz prizmu studentske kritičnosti i odgovornosti prema dezinformacijama. Stavljajući u suodnos medijsko obrazovanje, medijsku pismenost i odgovornost istaknuta je važnost poučavanja medijske pismenosti u sklopu obrazovanja komunikologinja i komunikologa, kao onih koji će aktivno sudjelovati u stvaranju medijske realnosti.

Stoga osobito veseli što je veliki interes studenata za upis i polaganje kolegija Mediji i dezinformacije svojevrsni indikator njihove brige, svijesti i odgovornosti za medije, dio njihovih medijskih kompetencija i temelj za buduće promjene koje oni mogu pokrenuti kao budući profesionalci.

Pretpostavka je kako se sustavnom interpretacijom i raščlanjivanjem različitih elemenata, međusobno povezanih oko medija i dezinformacija može rasvijetliti uloga budućih medijskih djelatnika u medijskoj zbilji i u kontekstu dezinformacija te svakako dati još i više na važnosti učenju i razumijevanju ovog interdisciplinarnog suvremenog izazova koji već izvjesno vrijeme ozbiljno ugrožava disciplinu, informiranost javnog mnijenja i stvara iskrivljeni privid realnosti.

Anja Raguž

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Istina pod pritiskom, demokracija pred „novim“ dezinformacijama

Dezinformacije i misinformacije, odnosno proizvodnja lažnih vijesti bez ili s namjerom, prvi se put pojavljuju u Izvješću o globalnim rizicima 2024. Svjetskog ekonomskog foruma i to na vrhu od deset najvećih čimbenika rizika za društveni i gospodarski razvoj. Izvješće navodi kako misinformacije i dezinformacije mogu radikalno poremetiti izborne procese sljedeće dvije godine, te da će rastuće nepovjerenje u informacije, kao i medije i vlade kao njihove izvore, produbit polarizirana gledišta. Začarani je to krug koji bi mogao izazvati građanske nemire i moguće sukobe. Postoji rizik i od represije i erozije prava kroz nastojanja vlasti da suzbiju širenje lažnih informacija, kao i rizik koji proizlaze iz nedjelovanja na suzbijanju širenje lažnih informacija.

Razorne sposobnosti manipuliranih informacija dodatno se ubrzavaju kroz otvoren pristup sve sofisticiranijim tehnologijama koje brzo umnažaju informacije urušavajući tako dodatno povjerenje u informacije i institucije. Tako će u sljedeće dvije godine, prema Izvješću, širok skup aktera iskoristiti procvat umjetnih sadržaja, pojačavajući društvene podjele, ideološko nasilje i političku represiju, što će ostaviti dugoročne posljedice.

Malinformacije i dezinformacije kroz velike modele umjetne inteligencije danas omogućuju eksploziju falsificiranih informacija, umjetnih sadržaja, od sofisticiranog kloniranja glasa do krivotvorenja cijelih Internet stranica. Za borbu protiv ovih rastućih rizika vlade počinju uvoditi regulacije i prema kreatorima i prema poslužiteljima dezinformacija. Tako se primjerice u Kini nastoji uvesti vodeni žig na svim sadržajima koji su generirani umjetnom inteligencijom. Međutim, brzina i učinkovitost buduće regulacije vjerojatno će stići prekasno, odnosno neće pravovremeno odgovarati na izazov s obzirom na tempo razvoja AI modela.

Umjetnom inteligencijom generirane lažne vijesti će manipulirati pojedincima, oštetiti gospodarstva i razjedinjavati društva na brojne načine tijekom sljedeće dvije godine. Falsificirane informacije će se koristiti za različite ciljeve, od klimatskog aktivizma do eskalacije sukoba. Također će se umnožiti nove vrste zločina, npr. deepfake pornografija ili burzovne manipulacije. Međutim, čak pored neumoljivog širenje malinformacija i dezinformacija i njihovog ugrožavanja kohezije društava, postoji rizik da će neke vlade djelovati presporo suočene s kompromisom između sprječavanja dezinformacija i zaštite slobode govora, dok bi represivne vlade mogle kroz pojačanu regulaciju narušiti ljudska prava. Sličnu smo situaciju već doživjeli nakon rušenja blizanaca ili pandemije covida-19. Ovakve prijetnje ponovo postaju dobar izgovor za smanjenje temeljnih prava koja su teško izborena tijekom stoljeća.

Personalizirana neistina

Još jedan posebno ozbiljan aspekt ove manipulacije vidljiv je i u personalizaciji vijesti, ne samo putem informativnih kanala, već i putem društvenih mreža, koje moćnim algoritmima nude informacije namijenjene upravo pojedincu ili određenim skupinama ljudi s ciljem jačanja njihovih uvjerenja. Ovakav se trend smatra vrlo ozbiljnim na političkoj i društvenoj razini, jer nosi rizik stvaranje različitih skupina ljudi koji njeguju viziju svijeta koja je autonomna i udaljena od drugih skupina. Trend šteti kulturnom i društvenom rastu i znanju. Kako se u Izvješću navodi: “društva bi se mogla polarizirati ne samo u svojim političkim opredjeljenjima, već i u svojoj percepciji stvarnosti, što bi predstavljalo ozbiljan izazov društvenoj koheziji, pa čak i mentalnom zdravlju.“ (The Global Risks Report 2024., str. 20. Prijevod autora.)

Represija svakako nije najbolje rješenje budući da bi, prema Izvješću, uvođenje autoritarnih regula moglo stvoriti začarani krug, s obzirom na to da se „rizik od dezinformacija brzo pretvara u široku kontrolu informacija što, zauzvrat, čini građane ranjivima na političku represiju i dezinformacije na lokalnoj razini.” (The Global Risks Report 2024., str. 21. Prijevod autora.). Čini se stoga da je odnos između dezinformacija, cenzure i nadzora te erozije ljudskih prava eksplozivna smjesa kojoj se mora posvetiti pažljiva pozornost.

Putem poticanja novinarstva

Jedan od puteva spasa mogao bi biti poticanje pravog, humanog, istraživačkog novinarstva. No, izgledi za takav put nisu ružičasti, jer posljednjih godina smo suočeni sa značajnim porastom GAFAM-a (Google, Amazon, Facebook/Meta, Apple, Microsoft) koji pravom novinarstvu oduzimaju radna mjesta. Tako je samo u SAD-u izgubljena trećina novina i dvije trećine novinara. Ulaganja u oglašavanje, od kojeg slobodno novinarstvo živi, usmjerena su prema tehnološkim tvrtkama, pa novine i novinari od tuda imaju sve manje prihoda na koje mogu računati. Pored toga, ima onih koji i dalje vjeruju da se investicije mogu vratiti kvalitetnom novinarstvu, jer umjetna inteligencija ne može imati emociju i percepciju ljudi, ne može sudjelovati u događanjima političkog i društvenog života, nema pristup onome što se događa na lokalnoj razini. S obzirom na to, da su sustavi umjetne inteligencije uvježbani na podacima (često novinski članci) ako se ne generiraju kvalitetne informacije – gubitnici bi bili ne samo građani, već i sami veliki informatički sustavi. Put poticanja novinarstva kao put iskupljenja od manipulacije istinom treba svakog od nas potaknuti da se ozbiljno informiramo, a novinare da s još većom strašću istražuju i prenose svoje znanje. Dobru sliku i vodilju katolički novinari imaju u novozavjetnoj zgodi „Apostoli pred Vijećem“ (Dj 5, 22-42) u kojoj farizej Gamaliela, zakonoznanac „kojega je poštovao sav narod“ za razliku od velikog svećenika koji se boji naroda, Vijeća koje želi zadržati vlast dezinformacijama i manipulacijama – gleda duboko i razlučuje istinski zabrinut za istinu za koju vjeruje da ima moć da se sama otkrije.

Eksperiment

Informativni portal Buckeye State Press (trenutno potrebna lozinka za pristup stranici) stvorio je novinar Jack Brewster kako bi pokazao lakoću izgradnje umjetnom inteligencijom generiranih stranica s političkim vijestima. Stranica se temelji na sustavu umjetne inteligencije koji generira lažne i izmišljene vijesti, dakle automatski i u velikim količinama. Čak se koristi jezikom i stilom tipičnim za građane Američke savezne države Ohio, gdje se provodi ovaj zanimljiv „eksperiment“. Cijeli proces nije zahtijevao, kako je rekao Brewster, “nikakvu stručnost” i mogao se prilagoditi bilo kojoj političkoj pristranosti ili kandidatu kojeg odabere. Čitatelji nemaju jasan način razlučiti automatski generirane lažne vijesti od pravog novinarstva, ili razlučiti da je cijela web stranica samo računalo koje izmišlja stvari. Još gore, čovjek s kojim je Brewster surađivao u procesu postavljanja Internet stranice bio je web dizajner iz Pakistana koji je tvrdio da je već napravio preko 500 sličnih stranica. Nije stoga ni čudno da je NewsGuard do sada identificirao više od tisuću takvih stranica tvrdeći da su mnoge “potajno financirane i vođene od strane političkih operativaca”.

Brewster je želio izvesti eksperiment i tako činjenično dokazati da se informacija, odnosno dezinformacija, može stvoriti vrlo lako, uz malo truda i niskih ulaganja, bacajući tako negativno svjetlo na jedan od najkritičnijih a moćnih aspekata umjetne inteligencije.

Marinko Nikolić

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Crkveni govor o dezinformacijama

Naše se vrijeme ne razlikuje od prethodnih vremena

Čak i blago iskrivljavanje istine može imati opasne učinke, upozorio je papa Franjo u poruci svijetu medija 2018. godine, a u ovome članku Neno Kužina osvrće se na nekoliko izjava crkvenih ljudi o dezinformacijama i njihovim posljedicama za Crkvu i društvo.

Prva se lažna vijest  pojavljuje već kod izvještaja o stvaranju svijeta i čovjeka. Istaknuo je to u predbožićnoj duhovnoj obnovi članova Hrvatskog društva katoličkih novinara 2017. godine tadašnji duhovnik Društva dr. fra Darko Tepert, spominjući kako se ondje pojavljuje zmija koja iskrivljuje Božju zapovijed. „Bog je bio odredio da sa svih stabala u edenskom vrtu smiju jesti, samo: ‘Sa stabla spoznaje dobra i zla da niste jeli!’ To je bila jedina zabrana. Zmija, razgovarajući sa ženom, kaže: ‘Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?’”. Dr. Tepert je pojasnio kako na taj način zmija kroz formu pitanja podmeće krivu pretpostavku. „Postupak je dvostruko lažan. Forma pitanja lažno daje dojam da zmija ne zna što je Bog zabranio, a sadržaj podmeće zabranu koja nije postojala, premda sliči onoj stvarnoj zabrani”. Podsjetio je na to kako se sličan oblik lažne vijesti može naći u djelovanju lažnih proroka u Starom zavjetu. U tom je kontekstu istaknuo kako se „nositelji lažne vijesti obično služe brojnošću, ponavljanjem istih laži, te progonom, omalovažavanjem i izrugivanjem nositelja Božje vijesti”.

U kontekstu teme dr. Tepert je istaknuo kako se i naše vrijeme, koje je obilježeno „lažnim vijestima”, ne razlikuje od prethodnih vremena, pa ni od starozavjetnog i novozavjetnog razdoblja. „Razlika je možda samo u dostupnosti i raširenosti lažnih vijesti, a po prednostima kojima se služe lažne vijesti može se služiti i radosna vijest”, rekao je dr. Tepert, što je prenijela IKA.

Senzacionalizam na cijeni

Vatikanski poluslužbeni dnevnik “L`Osservatore Romano”  29. prosinca 2017.,  kritizirajući jednostrane medijske izvještaje, lažne vijesti – „fake news” i krivotvorenje Papinih govora navodi kako je Katolička Crkva sve češće cilj „spirale lažiranja” koja se predstavljaju kao istine. Tako se neki mediji odlučuju objavljivati one Papine izjave koje su u skladu s njihovim opredjeljenjima, upozorava novinarka i povjesničarka Lucetta Scaraffia. Dnevnik naglašava da je ta metoda odavno poznata, no dosad nije bilo slučajeva raspačavanja krivotvorenih Papinih govora. Oni se uglavnom šire društvenim mrežama i to na španjolskom jeziku kako bi se činili vjerodostojniji. Takav način iskrivljavanja istine pokazuje koliko im je malo stalo do stvarnog razumijevanja ovoga pontifikata, temeljnih dokumenata i zaključaka, ističe Scaraffia, dodajući kako senzacionalistički naslovi uvijek dobro prolaze, pa čak i kad se laži u tekstu mogu lako otkriti.

Pred velikom kušnjom Crkva je bila na kraju pontifikata pape Benedikta XVI., kako zbog njegova odstupanja s Petrove stolice tako i zbog umnažanja pritisaka i promišljanja stranih duhu s kojim bi Crkva željela živjeti razdoblje iščekivanja i pripreme – izjavio je za Vatikanski radio   o. Federico Lombardi, tadašnji ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice. „Mnogi nastoje iskoristiti trenutak iznenađenja i nesnalaženja nestabilnih duhova kako bi posijali pomutnju i srušili ugled Crkve i njezine uprave, pribjegavajući starim oruđima, poput zlih jezika, dezinformiranja, ponekad i same klevete ili vršeći neprihvatljive pritiske kako bi utjecali na glasačku obvezu nekoga člana Kardinalskog zbora, koji je iz jednoga ili drugog razloga nepoželjan“ – istaknuo je 28. veljače 2013. o. Lombardi.

U medijima nedostaje čistoće, poštenja, cjelovitosti

Papa Franjo, primivši 18. lipnja 2022. u Vatikanu predstavnike Družbe svetoga Pavla, „apostole komunikacije“, okupljene na generalnom kapitulu, rekao je da današnjim medijima često nedostaje poštenja; to nije samo profesija nego i poziv. „Vi imate poziv da komunicirate na čist, evanđeoski način. Međutim, sadašnji je scenarij često suprotan – neprobavljiv, prljav, nečist obrok. Ako uzmemo današnje medije, nedostaje čistoće, poštenja, cjelovitosti. Na dnevnom su redu dezinformacije. Kaže se jedna stvar, ali se skriju mnoge druge. Moramo učiniti da se u našem priopćivanju vjere to ne događa, da komunikacija dolazi upravo iz zvanja, iz evanđelja, čista, jasna, posvjedočena vlastitim životom“, poručio je Papa.

„Dobro je da među vama ima profesionalnih komunikatora, ali, prije profesije, to je zvanje, a zvanje ti daje identitet,  riječi su Svetoga Oca koje je prenio Vatican News.  

Poniznost nas čini slobodnima

U govoru kojim se obratio članovima Udruge stranih novinara u Italiji, papa Franjo je 18. svibnja 2019. istaknuo da u vremenu u kojemu je velika opasnost od dezinformacija, poniznost čini slobodnima, sposobnima širiti istinu i dati nadu, ostajući uvijek na strani žrtava.

Ona je ključ novinarskoga zanimanja, iako bi netko mogao reći da su njegova bitna obilježja kompetentnost, sposobnost za pisanje, brzina sažimanja, vještina u postavljanju pravih pitanja, rekao je papa Franjo, a prenio Vatican News.

Ako je novinar ponizan ne znači da je osrednji – upozorio je Papa medijske djelatnike, želeći da se odupru napasti objavljivanja vijesti koju nisu dovoljno provjerili.

Poglavar Katoličke Crkve, kojemu je na srcu da novinari budu na strani žrtava i progonjenih, naglasio je da su oni i njihov rad potrebni kako se ne bi zaboravile mnoge patnje koje često nisu pod svjetlom reflektora. Spomenuo je takozvane „zaboravljene ratove“, koje, naprotiv, ne treba zaboraviti jer su još u tijeku. Zahvalio je novinarima za pomoć kako se ne bi zaboravili životi koji se prekidaju prije rođenja ili oni tek rođeni koji se gase zbog gladi ili rata, životi djece-vojnika, životi obeščašćene djece ili životi progonjenih zbog vjere ili etničke pripadnosti.

„Vrlo je važno govoriti o dobru, iako je zlo“, istaknuo je tada Papa, „veća vijest“. Te su riječi na tragu njegove poruke za Svjetski dan sredstava društvene komunikacije 2018. u kojoj upozorava da je „najradikalniji protulijek za ‘virus laži’ čišćenje istinom“.

Neno Kužina

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Rješenje gore od problema

Panika od dezinformacija postaje školski primjer kako “rješenje” može učiniti više štete nego sam problem – slučaj Globalnog dezinformacijskog indeksa

Marinko Nikolić

Na svojim stranicama Globalni dezinformacijski indeks (GDI) piše:„Dezinformacije su postale biznis. Današnji internetski poslovni modeli iznad svega nagrađuju angažman publike. Ovakvi modeli unovčuju pozornost čitatelja ne uzimajući u obzir kvalitetu sadržaja koji privlači tu pozornost ili štetu koja može nastati. Postoji snažna i rastuća zajednica zagovornika iz svijeta industrije, politike i civilnog društva koji zahtijevaju reformu ovakvog ekosustava, a svi oni trebaju podatke kako bi znali kako postupati. Globalni indeks dezinformacija rođen je iz ove potrebe za podacima, posebno potrebe za transparentnim, neovisnim neutralnim ocjenama rizika od dezinformacija na otvorenom webu. Kako bi izbjegli poslovne modele koji unovčuju dezinformacije, osnivači GDI-ja prepoznali su da komercijalne tvrtke, istraživači i kreatori politika trebaju pristup neovisnim ocjenama rizika od dezinformacija u određenim medijima. Ove ocjene rizika također koriste tehnološke tvrtke za oglašavanje kako bi osigurale da robne marke ne podržavaju web-stranice visokog dezinformacijskog rizika. Dionici također trebaju snažno i dosljedno vodstvo kako bi lakše upravljali krajolikom dezinformacija koji se stalno mijenja.“ (prijevod autora).

Vjerujem da ćemo pomisliti, ja jesam, da je to značajan sustavni iskorak u borbi protiv dezinformacija u medijima koji dezinformacije namjerno plasiraju jer samo broje i unovčuju klikanje. Da je GDI daleko od tog ideala razotkrilo se nedavno u slučaju britanskog medija UnHerd koji danas u Ujedinjenom Kraljevstvu ima veliki broj čitatelja.

Kada govore o svojoj medijskoj misiji, u UnHerdu kažu kako traže mislioce koji mogu prenijeti širu mudrost povijesti, filozofije, znanosti i religijske misli na aktualni trenutak, pokušavaju dati platformu zanemarenima, potlačenima i ocrnjenima; i ljudima i mjestima koje je svijet odlučio zaboraviti. Kako nisu odani nijednoj političkoj stranci ili tradiciji, kako se njihovi autori često međusobno ne slažu, ali ne prestaju testirati i ponovno testirati pretpostavke, bez straha ili naklonosti.

No, ono što je zateklo kreatore UnHerda jest ocjena Globalnog dezinformacijskog indeksa koji je UnHerd stavio na listu „isključivih“ publikacija koje promoviraju dezinformacije te ih stoga i oglašivači trebaju izbjegavati. Prema GDI-u razlog su kolumne autorice Kathleen Stock, rodno kritične feministice, u kojima ima anti-LGBTQI+ narativa. Očigledno GDI izjednačava rodno kritična uvjerenja, ili tvrdnju da postoje biološke spolne razlike, s dezinformacijama – unatoč činjenici da su ta uvjerenja posebno zaštićena britanskim zakonom, kao i drugim nacionalnim zakonima i da ih ima većina ljudi.

Ovakve presude rejting agencija kao što je GDI, unutar složene mašinerije online oglašavanja, nedovoljno su percipirani mehanizam koji indirektno kontrolira medijski prostor. U slučaju UnHerda ovakva GDI presuda znači da su primili samo između 2 i 6 % prihoda od oglasa koji se inače očekuje s obzirom na veličinu njihove publike. Da se radi o proizvoljnim i subjektivnim ocjenama rejtinga pokazuje i rejting ocjena konkurentske bonitetne agencije Newsguarda, koja UnHerdu daje ocjenu povjerenja od 92,5 %. Ovakve ocjene rejting agencija za medijske kuće mogu činiti razliku između života i smrti.

Nevidljivi medijski vratari

Dezinformacije kao teme rasprava značajno su porasle kao odgovor na Trumpovu pobjedu 2016., da bi se ta rasprava još povećala tijekom Covida. Podaci Google Trendsa pokazuju da su se pretraživanja pojma disinformation u cijelom svijetu povećala za više od 30 puta od 2006. do danas. Kao odgovor na navodnu krizu, infodemiju dezinformacija, korporacije, tehnološke tvrtke i vlade htjele su pokazati da poduzimaju neki oblik mjera. Danas postoje stotine takvih organizacija koje pružaju razne vrste usluga provjere činjenica, među njima su i moćne agencije za ocjenjivanje boniteta medija kao što su GDI i Newsguard koje djeluju i kao nevidljivi vratari unutar ogromne mašinerije online oglašavanja, odlučujući tako o životu i smrti svih medija.

Način funkcioniranja i financiranja ove mašinerije postavlja ozbiljna pitanja o slobodi tiska i održivosti funkcionalne demokracije u eri interneta. Globalni indeks dezinformacija osnovan je u Ujedinjenom Kraljevstvu 2018., s ciljem narušavanja poslovnog modela online dezinformacija uskraćivanjem sredstava od oglašavanja za publikacije koje šire dezinformacije. Uz Zakladu za otvoreno društvo Georgea Sorosa, GDI je primao novac od Britanske vlade, Europske unije, njemačkog Ministarstva vanjskih poslova i tijela pod nazivom Disinfo Cloud i SAD-a. U 2023. godini SAD je prestao financirati GDI te je Pentagonu zabranjeno koristiti njegove usluge, a od svibnja ove godine ni Britanska vlada više ne financira GDI.

Dezinformacije i razdorni sadržaji

Kada je GDI osnovan dezinformaciju su definirali kao namjerno lažan sadržaj, osmišljen da obmane. S tim je sve u redu, reklo bi se. No od tada su proširili definiciju kako bi obuhvatili sve što kreira suparnički narativ – priče koje mogu biti činjenično istinite, ali sukobljavaju ljude jedne protiv drugih napadajući pojedinca, instituciju ili znanost. U GDI-u tvrde kako im je ova proširena definicija bila korisnija jer im je omogućila da odu dalje od provjere činjenica i uz pomoć automatizirane umjetne inteligencije ciljaju sve na internetu što smatraju štetnim ili razdornim, svaki suprotstavljeni narativ.

Suprotstavljen čemu? GDI algoritmi u biti su obučeni za prepoznavanje bilo kojeg sadržaja kojeg oni smatraju uvredljivim i razdornim, a ne prepoznavanje činjeničnih dezinformacija. Poteškoća je, međutim, u tome što je većina pitanja koja zaokupljaju javnost vrlo sporna i zahtijevaju snažnu i necenzuriranu raspravu kako bi se pronašla rješenja. Tako su, npr., i rasprave o znanstvenoj ortodoksnosti važne, kao što su to pokazali višestruki neuspjesi službenog odgovora na Covid-19 pandemiju u mnogim zemljama.

Strančarski aktivizam

Potaknute izvješćem GDI-ja iz 2022. koje je navelo 10 najopasnijih web-stranica u SAD-u brojne medijske organizacije počele su poduzimati mjere protiv strančarskog aktivizma GDI-ja. Takvo izvješće mnogima je jednostavno izgledalo kao popis najčitanijih konzervativnih web-stranica u SAD-u. S druge strane, GDI-jev popis medija najmanjeg rizika od dezinformacija bio je popunjen web-stranicama s liberalnom orijentacijom. Stoga su posljednjih mjeseci brojne američke web-stranice pokrenule pravne sporove protiv GDI-jevog sustava označavanja, za koji tvrde da krši njihova prava na slobodu govora i tiska. Neki mediji su čak udružili snage kako bi tužili državu zbog svojedobnog financiranja GDI-ja i Newsguarda.

Glavni urednik UnHerda, Freddie Sayers, u svome iskazu Povjerenstvu za komunikaciju i digitalnu komunikaciju Doma lordova ukazao je na razmjere prijetnje slobodnim medijima od strane samozvanih rejting agencija. Stvarnost je, ustvrdio je Sayers tada, da je GDI samo vrh ledenog brijega. U vrijeme kada mediji uživaju toliko nepovjerenje i kada se suočavaju s gotovo slomljenim poslovnim modelom, uloga vlade bi trebala biti spriječiti, a ne poticati, a sasvim sigurno ne financirati, konsolidaciju monopolske moći oko određenih ideoloških stajališta.

 S obzirom na narativ i stavove Katoličke Crkve o bitnim društvenim temama teško je zamisliti da ovakav sustav bonitetnih ocjena medija ne ometa njihov doseg do šire publike koju je Crkva pozvana evangelizirati, što je nemoguće bez slobodne komunikacije i rasprave.

Na stvarnost slobode podsjeća i Sveto pismo kada kaže da smo „na slobodu pozvani“ (Gal 5, 13). Sloboda je neotuđiva sastavnica našega bića, jedna od najvećih ljudskih vrijednosti, naše temeljno pravo. Pravo na slobodno mišljenje i izražavanje stajališta mora biti dio svakoga društvenog aspekta, pa tako i novinarstva slobodnog od straha i kazne.

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.