Arhiva oznaka: Ivica Vrbić

Naši članovi, Novosti

Korizmena duhovna obnova za katoličke novinare

Korizmenu duhovnu obnovu za članove Hrvatskoga društva katoličkih novinara u četvrtak 16. ožujka 2023. održao je hrvatski misionar u Boliviji fra Ivica Vrbić, OFM Cap.

Uvodeći u temu „Kroz križ prožet Ljubavlju do Uskrsnuća“, fra Ivica je naglasio da korizmu ne bi trebalo shvaćati kao vrijeme žalosti, već vrijeme radosti, jer Crkva poziva na obraćenje. „Crkva nas ne poziva na patnju, nego onomu koji je po križu pobijedio smrt“, dodao je.

Iz konkretne stvarnosti života, u kojoj nastoji živjeti svoju vjeru, o. Vrbić je ukazao na nekoliko putova križa koji su bili prožeti Ljubavlju i kako se dođe do uskrsnuća.

Podsjetio je da ljude ne diraju isprazne riječi, već da je potrebno ići s drugima na njihov križni put koji treba biti prožet Ljubavlju da i oni mogu doživjeti jedno iskustvo uskrsnuća. Temelj trebaju biti redci iz Evanđelja po Mateju o prvom navještaju muke, te Isusov poziv: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ Fra Ivica je naglasio da tim riječima Isus očituje što znači biti učenik.

Mi križ gledamo na vrlo težak način. Obilazimo svetišta i molimo da Bog makne naš križ. To je paradoks. Isus kaže: „Tko želi biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe“, a ne svoga križa. A mi bježimo od svojih križeva. Moramo biti svjesni, da je križ realizacija spasenja čovjeka. Stoga ga trebamo prihvatiti, da bi po njemu bili spašeni – rekao je o. Vrbić.

Potom je govorio o grijehu, te posvijestio da Božja ljubav ne ovisi o količini nečijih grijeha. „Svi smo podložni krivoj slici Boga. Đavao nam želi prikazati Boga u jednom ružnom smislu. Božja ljubav ne ovisi o tome koliko ću grijeha danas napraviti, Božja ljubav se ne mijenja. Najbolji dokaz je sv. Petar koji je na Posljednjoj večeri rekao Isusu: ‚Ako te svi ostave, ja te ostaviti neću.‘ Tim riječima Petar radi veliku ispovijest vjere, radi veliku gestu u svome životu, veliko obećanje. No, kad ga je Isus nakon zatajenja pogledao, taj Isusov pogled je bio toliko bitan, da Petar nije napravio istu stvar koju je napravio Juda, koji nije doživio taj pogled. Što je rekao taj pogled: ‚Nisam promijenio mišljenje o tebi.‘ Ta svijest, da Isus gleda Petra iz samilosti, želi mu pokazati da se nije ništa promijenilo. Prihvaćanje naših križeva znak je da smo od Boga ljubljeni u svakome trenutku našega života i da se zbog naših slabosti i grijeha ništa ne mijenja, da nas Bog i dalje jednako voli.“

Nadalje je naglasio da je važno znati koji su to osobni životni križevi, a zasigurno je pojedinac samomu sebi najveći križ. Napomenuo je da kod ljudi postoji veliki raskorak između slike koju imaju o sebi i slike o onomu kakvi bi trebali biti. „Mi sami sebe ne prihvaćamo, želimo druge mijenjati, a nismo sami sebe u stanju promijeniti. Moramo biti svjesni nas samih i dozvoliti Isusu da nas ljubi takve kakvi jesmo. Cijela povijest spasenja očituje se u tome da je Bog Ljubav i da me ljubi, i da ja prihvatim da budem ljubljen takav kakav jesam. Kada čovjek prihvati samoga sebe sa svim propustima, manama postaje biti onaj koji naviješta“, rekao je voditelj obnove.

Podsjećajući na Papine riječi: „Kršteni, poslani“, posvijestio je prisutnima da su svi poslani. „I vi ste poslani. Isus vas doživljava kao produžene ruke da i vi na konkretan način kroz svoja pera i tekstove, ali i kroz svoja djela bude vjesnici Radosne vijesti spasenja. To nije zanimanje, to je poslanje. Apostolima nije bilo zanimanje biti apostol, nego poslanje, vi niste samo novinari po zanimanju, vi ste poslani. Stoga vas molim kao novinare koji imate svoje poslanje, pišite o Božjoj ljubavi.“

Duhovni nagovor fra Ivica je potkrijepio nizom primjera iz misionarskoga rada, te je u tom vidu predstavio i korizmenu akciju „Kruh svoj s gladnim dijeli“ u koju se ove godine uključuju i katolički novinari.

Potporu akciji „Kruh svoj s gladnim dijeli“ može se uplatiti na račun: HR9623600003243404617, odnosno za uplate iz inozemstva: HR7423600003243404625, Swift: ZABAHR2X, Zagrebačka banka d. d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, vlasnik računa: Ivica Vrbić, Sv. Leopolda Mandića 41, Zagreb, opis plaćanja: „Kruh svoj s gladnim dijeli“.

Naši članovi, Novosti

Održana korizmena duhovna obnova

U organizaciji Hrvatskoga društva katoličkih novinara u četvrtak, 7. travnja 2022. na platformi ZOOM održana je korizmena duhovna obnova s temom „Smisao križa: duhovne i teološke perspektive“. Prigodni nagovor održao je  don Anton Šuljić, član Društva.

Duhovnu obnovu, don Šuljić je započeo „Molitvom za dobrotu“ Jakše Fiamenga.

Sam nagovor, don Šuljić je započeo pitanjem „koji je smisao Kristove patnje i smrti“. Podsjetio je, kako iz vjeronauka i teologije dobivamo djelomičnu jasnu sliku, a duh vremena to ne prepoznaje. Ako se na početku oslonimo na riječi apostola Pavla (1Kor 1,23) o Kristovoj patnji i smrti, on govori svjestan da taj govor neće naići na veliki odobrenje.

U apostolskim vremenima i prvim stoljećima dosta je s rezervom primljeno, da je Mesija, Učitelj Gospodin doživio najsramotniju smrt na križu. Tisuću godina se nije realistično prikazivala Kristova muka i križ. Postavlja se pitanje, koliko današnji čovjek ima senzibilitet da u Kristovoj patnji gleda samo to? Nema li u toj patnji nešto što je evanđelju bliže, odnosno što bi se moglo nazvati evanđeoska slika toga u Kristovoj patnji? Da li se shvatilo i prihvatilo zašto je Isus iz Nazareta morao umrijeti, mora se razumjeti kako je živio. Dakle, da bismo shvatiti zašto je umro na križu, moramo shvatiti nešto od onog vremena u kojem je živio. Ako ne bismo shvatiti političko-socijalno-religiozni kontekst i situaciju njegova vremena, jedva bismo mogli reći da razumijemo stvarne razloge Isusove patnje. Naime, on je patio jer je propovijedao oslobađajuću Riječ Božju, riječ Božju koja je oslobađala i one koji su se ogriješili o zakon, rekao je don Šuljić.

Podsjetio je na evanđelje prošle nedjelje i prispodobu u kojoj smo vidjeli da su doveli bludnicu. „Isus stavlja ženu u središte i na nju ne primjenjuje zakon, zato jer je on naviještao Boga ljubavi, Boga milosrđa, Boga praštanja, Boga nježnosti, Boga koji mijenja čovjeka iznutra. Zakon to nikada neće moći. Pretprošle nedjelje smo imali prispodobu o dobrom ocu i izgubljenom sinu. Ja sam to nazvao o slobodnom Bogu i slobodnom čovjeku, jer ta sloboda je nešto što košta, što je veliki rizik, ali Bog je poštuje. Otac poštuje slobodu mlađeg sina, ali i starijega, koji ne želi ući. Takvo poimanje Boga ljubavi, slobode i nježnosti, to je nešto što u kontekst religiozne pravednosti po zakonu, unosi neku vrstu prevrata kojeg ti ljudi nisu mogli podnijeti. Zato su patnje Krista koji naviješta Boga, koji je tu za svakog čovjeka kojemu je potrebna pomoć“.  Don Šuljić je u tom kontekstu naglasio, kako je Isusova muka proizašla iz vrijednosti za koje se on zauzimao.

Nadalje, je podsjetio što znači nositi svoj križ. Isus je rekao „tko ide za mnom mora nositi svoj križ“, to ne „znači savijati se pod teretom nekog usuda, to ne znači ne usuditi se proturječiti, jer i Isus je stalno proturječio. Nositi svoj križ prema Novom zavjetu ne znači prihvaćati nezrelost i malodobnost. Pozvani smo nositi ne Kristov križ, nego vlastiti. On želi da uzmemo naš život integralno. Bog će ti pomoći, Bog će ti dati snagu, Bog će ti dati smisao, unutarnje osvjedočenje da to što radiš ima smisla. Nositi svoj križ znači svoj vlastiti život, ne nečiji tuđi“, rekao je don Šuljić, te ukazao na riječi sv. Terezije Avilske „Bože me sačuvaj od toga da uređujem tuđe živote“.

Mistika križa najčešće prevladava u našem kršćanskom poimanju patnje i križa, ali uzeti svoj, baš takav križ, ono što proizlazi iz našeg pravednog zalaganja za dobru stvar na Isusov način, to nas dovodi u poziciju da preispitamo i svoje vlastite stavove. „Važan je stav i da iza toga stava stojim, i da sam za njega spreman pretrpjeti nešto. To je nešto što proizlazi iz Kristove patnje, iz Kristova načina, kako je on patio.

To nas dovodi do nečega što se zove vlastita usamljenost, to se ostvaruje ako čovjek živi za one vrijednosti za koje kako ih je živio i naviještao Krist. To je Isusov put. Njegova patnja je proizašla iz njegova angažmana. Da je šutio ne bi mu se ništa dogodilo. No, radi zauzimanja za one koji su bili rubni, dospio je na križ. To je evanđeoska strana Kristove patnje i njegova križa. To ima daleko veće reperkusije, osobito na naš novinarski posao, i posao kojeg imamo u javnosti, jer najlakše se sakriti i ne imati svoga mišljenja, najlakše je negdje nešto prešutjeti“, rekao je na kraju don Šuljić.