Arhiva oznaka: Kristijan Sedak

Provjereno i vjerodostojno

Seminar za župne medijske suradnike Zagrebačke nadbiskupije

Susret župnih medijskih suradnika Zagrebačke nadbiskupije i okrugli stol održan je u Zagrebu 23. studenoga 2024. u prostorima Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta.

U sklopu projekt Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama (KAT) priređen je okrugli stol u organizaciji Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije i Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, koji u suradnji sa svojim partnerima: Hrvatskim društvom katoličkih novinara, Hrvatskim katoličkim radijem i samostalnim novinarom Ivicom Zadrom, provodi spomenuti projekt.

Nakon uvodne molitve i pozdrava pročelnika Tiskovnog ureda, preč. Tomislava Hačka, o temi susreta “Crkva i dezinformacije”, na okruglom stolu govorili su doc. dr. sc. Suzana Peran i dr. sc. Kristijan Sedak s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta (HKS) te Branimir Gubić iz Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije, ujedno novinar i urednik na Hrvatskom katoličkom radiju (HKR). Raspravu, u koju su se pitanjima i komentarima uključivali i župni medijski suradnici, moderirala je izv. prof. dr. sc. Lana Ciboci Perša.

Odgovarajući na pitanja najprije dr. Ciboci Perše, a potom i medijskih suradnika, govornici na okruglom stolu su dotaknuli brojne teme povezane s dezinformacijama u Crkvi i o Crkvi. Više puta je naglašena važnost uključivanja vjernika laika, osobito mlađih župljana u aktivnosti promicanja dobrih i pozitivnih vijesti na svim crkvenim razinama – od župe do biskupije i sveopće Crkve.

Polazeći od primjera brze, sažete i privlačne komunikacije, kao što je ona na društvenim mrežama, pa i na TikToku, postavljeno je pitanje kada će se vjernici u nju više i u većem broju uključiti, jer već dosta kasne. Primjeri pojedinih svećenika i vjernika koji su na prikladan način aktivni na toj mreži (kao što je salezijanac don Tomislav Lukač), više su posve rijetka iznimka, nego pravilo u Crkvi, iako ti sadržaji privlače i okupljaju brojne mlade i oduševljavaju ih za aktivno življenje vjere. Aktivniji i sveobuhvatniji angažman Crkve na polju evangelizacije putem društvenih mreža, zahtijeva ljude, vrijeme, planiranje, programe, novac, a ne da se nepripremljeno krene u realizaciju nečega za što nisu osigurana sva sredstva pa se ubrzo odustane.

Postavljeno je i pitanje dosega crkvenih vijesti i tko su njihovi izravni primatelji. Oni kojima su upućene župne vijesti, svakako su najprije župljani, ali ni drugi nisu isključeni, npr. oni koji usput dođu do tih informacija. Možda će slučajni korisnik saznati bar to da je u konkretnoj župi živa, aktivna i dobro povezana zajednica vjernika, a ni to nije malo.

Bitno je svjedočanstvo žive zajednice vjernika (župljana) koji ne nasjedaju na dezinformacije i koji podržavaju djelovanje svoje župe, unatoč npr. ocrnjivanju i negativnim napisima o župniku ili o župnim suradnicima. Oni koji su aktivno uključeni u život i rad župe, svakako bolje od bilo kojega vanjskog novinara razumiju život konkretne zajednice i neće ih obeshrabriti neki negativan izvještaj u medijima, a pogotovo ne tendenciozni i činjenično upitni izvještaji.

Odgovarajući na pitanja potrebe reagiranje na aktualne događaje i žurnog odgovaranja crkvenih poglavara na upite novinara, istaknuto je da ono treba biti u roku od sat-dva, a ne nakon dan-dva, jer u međuvremenu i novinari koji su otvoreni prema stavovima i učenju Crkve, odustanu od čekanja i snađu se kako već znaju, iako nekvalitetnije i netočnije nego da su na vrijeme dobili izjavu npr. od nekog biskupa.

Slično vrijedi i za crkvene glasnogovornike. Istaknuto je da bi trebali imati ovlasti informirati javnost odmah po događaju i neposredno nakon npr. biskupa. Također, uvijek trebaju imati izravni pristup nadređenom poglavaru, a ne tek preko njegovih suradnika i posrednika, što usporava i sprječava glasnogovornikovo primarno djelovanje.

Nekad dolazi i do nenamjernih dezinformacija, zbog sindroma „pokvarenog telefona“, gdje se tijekom 4-5 uzastopnih prenošenja od strane različitih aktera, sam sadržaj izmijeni, iskrivi i izobliči. I u ovakvim slučajevima, kao i inače, uvijek je ključno pravilo konzultiranja vjerodostojnog izvora informacija. Prenošenje provjerenih informacija bitnije je od želje da se bude prvi ili da se prikupi što više klikova. Ako neki vjerodostojni izvor ne prenosi neku senzacionalnu vijest, onda je to s razlogom, odnosno zato što se sigurno radi o dezinformacijama i ne treba upadati u takve zamke prenošenjem navedenih sadržaja.

Kada se na mrežama pojavi neka dezinformacija ili iskrivljen prikaz neke osobe ili pojave u Crkvi, komentari pratitelja mogu dobro i brzo demantirati takav sadržaje. Ispravljanje, kritiziranje i negiranje objavljenoga, važno je djelovanje vjernika – osobito ako se radi o župljanima koji bolje od novinara ili autora sadržaja razumiju o čemu je doista riječ. Na taj se način dopire i do rubnih vjernika, a možda čak i do onih koji su prvotno rado podržali takve dezinformacije.

Samo demantiranje, iako je donekle i kontraproduktivno, jer opet u javnost plasira neistinu koju želi opovrgnuti, ipak se ne smije zanemarivati. Upornost  u demantiranju važna je kao i stalna borba protiv zla. Osobito je važno demontirati one koji namjerno kleveću (npr. bl. Alojzija Stepinca), ocrnjuju i dezinformiraju javnost o Crkvi. Kada je izvedivo i dokazivo, ne treba prezati niti od sudskih tužbi za klevetu.

Važno je i u Crkvi imati na umu da je pažnja današnjih korisnika medija ne više 45, nego jedva 12 minuta, a odluku o nastavku čitanja vijesti ili odustajanju donose za 12 sekundi. To je ujedno i poticaj da se više vodi brige o atraktivnosti i izazovnosti naših sadržaja koji se kroz medije i društvene mreže nude. U tom kontekstu istaknuto je da su i provokativni naslovi ponekad poželjni, ali dezinformacije nikada. Atraktivnosti sadržaja uvelike pridonose dobre fotografije, ilustracije, kraći video-uradci, tonski zapisi i općenito privlačni multimedijski sadržaji, iako za njihovo stvaranje treba uložiti dosta vremena i truda.

Današnje vrijeme obilježava površnost i brzina u konzumaciji medijskih sadržaja, često bez želje da se čitatelj ozbiljnije pozabavi važnim temama i sadržajima. Najčešće se ostaje na razini površne informacije o svemu, ali ne ulazi se dublje u samu tematiku.

U ovom užurbanom vremenu istaknuta je važnost odvajanja vremena za molitvu, za čitanje i razmatranje Božje riječi. Bez vodstva Duha Svetoga, vjernik to zna, nema uspjeha ni u medijima niti u zauzetoj borbi protiv dezinformacija.

Poslije stanke medijski suradnici su sudjelovali na tematskim radionicama. Prva se bavila „pisanjem vijesti za župne događaje – kako osigurati istinu i vjerodostojnost?“, a vodila ju je Hana Kilijan s HKS-a. Anita Treščec, voditeljica Ureda za pastoral u medijima Varaždinske biskupije, moderirala je radionicu o „kreiranju uvjerljivog sadržaja – sinergija naslova i fotografija u borbi protiv dezinformacija“. Treću radionicu, s temom „od župe do društvenih mreža – uloga župnih suradnika u promoviranju istinitih informacija“, vodio je doc. dr. sc. Davor Trbušić s HKS-a.

Tekst i foto: Marko Puškarić

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Dezinformacije: grijeh novinarstva

Edukacija za predstavnike Tiskovnih ureda (nad)biskupija

Projekt „Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama (KAT)“ sastoji se od više dijelova. Uz istraživanje javnog  mnijenja povjerenja u svjetovne i vjerske medije; stručne i publicističke tekstove o dezinformacijama koji se objavljuju u rubrici HKM-a „Glas istine“; prikupljanje materijala i rada na alatu za provjeru dezinformacija o vjerskim temama; unapređenje studija komunikologije i rad na izradi prvog sveučilišnog udžbenika iz ovog područja; objava tematskih brojeva studentskog časopisa „Kompas“, važan segment projekta su i edukacije. One se održavaju tijekom cijeloga projekta i namijenjene su ciljnim skupinama. Jedna takva dvodnevna edukacija za djelatnike i predstavnike Tiskovnih ureda (nad)biskupija održana je 13. i 14. svibnja 2024. Na Hrvatsko katoličko sveučilište pristiglo je tridesetak sudionika iz cijele Hrvatske.

U pozdravnim riječima važnost okupljanja onih koji „nisu same one koje informiraju, već evangeliziraju“ naglasili su pročelnik Sveučilišnog odjela za komunikologiju HKS-a, prof. dr. sc. Danijel Labaš i generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije i ravnatelj Hrvatskog katoličke mreže vlč. doc. dr. Krunoslav Novak.  

Program dvodnevne edukacije osmislili su profesori Odjela za komunikologiju HKS-a pod vodstvom doc. dr. sc. Lane Ciboci Perša, koja je održala prvo predavanje „Od informacije do dezinformacije u medijima“. U uvodnom dijelu Ciboci Perša kratko je predstavila rezultate istraživanja koje je za potrebe projekta početkom 2024. godine online anketom provela Istraživačka agencija Hendal. Posebno je ukazala na činjenicu visokog postotka u nepovjerenje informacija koje o vjerskim temama dobivaju putem društvenih mreža, koje se ujedno prema odgovorima ispitanika nalaze na prvom mjestu po prijenosu netočnih informacija. Kad je riječ o najprepoznatljivijim vjerskim medijima prva mjesta zauzimaju Glas Koncila, HKR-HKM i Laudato TV.

U nastavku predavanja, Ciboci Perša je podsjetila na riječi Pape Franje, kako su „dezinformacije grijeh novinarstva“ (Usp. Papa Franjo, Susret s izaslanstvom Nagrade „To je novinarstvo”, 26.8.2023.).  To je povezana i s Papinim mislima izrečenima u Poruci za 52. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija (Fake news i novinarstvo mira). Pojasnila je i pojmove poput misinformacija, malinformacija i dezinformacija, koje je potkrijepila primjerima. Ukazala je i na razne oblike širenja dezinformacija, lakoću širenja istih, te upozorila na posljedice. Unatoč činjenici, da  je danas lako proizvesti dezinformaciju,  Ciboci Perša je posvijestila, kako ona nije „izum“ našeg vremena, jer prve tragove nalazimo za Rimske republike (40.-30. pr. K.).

U zaključnom dijelu, je ključnim istaknula medijsku pismenost kao sredstvo borbe protiv dezinformacija, te je dala nekoliko savjeta za lakše prepoznavanje dezinformacija.

O temi „Dezinformacije o Katoličkoj Crkvi u medijima“ govorila je doc. dr. sc. Suzana Peran. Naglasila je, kako Papa Franjo ističe važnim ulogu katoličkih novinara u zaustavljanju širenja lažnih vijesti. Papa naglašava tragediju dezinformiranja, što dovodi do diskreditiranja i demoniziranja drugoga. U tom vidu borbe protiv lažnih vijesti, Papa poziva na promicanje novinarstva mira.

Peran je predstavila nekoliko uspješnih projekata kojima se mjesne Crkve diljem svijeta bore protiv dezinformiranja, odnosno raznim alatima pomažu vjernicima, ali i drugima da što lakše prepoznaju lažne vijesti. U završnom djelu predavanja podsjetila je na niz dezinformacija o vjerskim temama objavljenim u domaćim i inozemnim medijima.

Doc. dr. sc. Ivan Uldrijan je u predavanju „Manipulacija vizualnim sadržajima u medijima“ nastojao sudionike edukacije potaknuti na promišljanje o važnosti slike u suvremenim medijima, upozoriti na ključna etička pitanja u vizualnoj medijskoj komunikaciji, te im predstaviti temeljne pojmove vizualnih dezinformacija. Upozorio je, kako vizualna komponenta medijskih sadržaja postaje najvažnijim komunikacijskim sredstvom novih medija. „Slika pruža cjelovitost izvještaju i upotpunjuje prikaz zbivanja. Stoga je vjerodostojnost vizualnoga sadržaja u medijima ključna“. Iako današnja tehnologija omogućava puno jednostavnije stvaranje, ali i manipuliranje medijskim sadržajima, ima niz povijesnih manipulacija fotografijom o u namjerno obmanjujuće svrhe. Stoga je upozorio na etičnost, te je naglasio, kako „etičan fotograf ne mijenja fotografije izvan onoga što je potrebno za optimaliziranje tehničke kvalitete“.

Na početku predavanja „Dezinformacije u političkom okruženju“, dr. sc. Jakov Žižić je naglasio, kako je politika prirodni prostor dezinformacija, jer se „politički interes i politički utjecaj nalaze u osnovi stvaranja i širenja dezinformacija.“ U tom vidu je pojasnio četiri vrste dezinformacija s obzirom na njihove ciljeve: stvaranje pristanka, a ne mišljenja, stvaranje razdora, stvaranje pomutnje i stvaranje sumnje. Također je pojasnio i odnos dezinformacije i propagande, te je posebno upozorio na digitalne platforme koje omogućavaju usmjeravanje i širenje lažnih informacija na stotine milijuna ljudi koji mogu dalje širiti i replicirati obmane. Na taj način svaka osoba može potencijalno biti svjesni ili nesvjesni dezinformator. Dodao je, kako je nekad bilo potrebno više godina da se proširi neka dezinformacija, dok je danas dovoljno nekoliko sati da ona dopre do velikoga broja ljudi.  

 „Dezinformacije i digitalne medijske publike: utjecaj, izazovi i otpornost“ bila je tema predavanja dr. sc. Leali Osmančević. U predavanju je naglašeno kako dezinformacije dovode do propitkivanja istine koja se posreduje putem medija. Nepovjerenje se osobito javlja u društvima gdje vladaju podjele, jer tu nema konstruktivnog dijaloga. Govoreći o digitalnom dobu, Osmančević se osvrnula i na odnos dezinformacija i medijske publike, te posebno ukazala na opasnosti od širenja dezinformacija putem medija i društvenih mreža, te utjecaja istih na primatelje. U tom vidu je potrebnim naglasila važnost medijske pismenosti kao preventive u izgradnji otpornosti na dezinformacije.

Doc. dr. sc. Snježana Mališa je u predavanju „Put, istina i život između dezinformacije i cjeloživotne formacije“ naglasila važnost osobnog rasta u vjeri uz i kroz sve posebnosti koje osoba susreće vršeći službu djelatnika tiskovnog ureda jedne Mjesne Crkve. Istaknula je važnost osobnog angažmana, ali i nasušnu potrebu uspostavljanja pravilne ravnoteže između svih aspekata ljudskoga života, „Samo ako Bogu damo apsolutno prvenstvo u odnosu na sve ostale stvari (posao, međuljudski odnosi itd.) moći ćemo uspostaviti ispravan odnos prema stvarima, biti istinski angažirani ne gubeći potreban odmak, imati nutarnju slobodu i ujedinjen život. U protivnom ćemo postati neosjetljivi, nemarni ili navezani, obuzeti, rastreseni i nepotrebno zabrinuti. Veza s Bogom koja se stvara u molitvi bitan je element naše životne stabilnosti. Bog je stijena, njegova ljubav je nepokolebljiva. On je ‚Otac svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene‘ (Jak 1, 17).“, citirala je između ostalog  Mališa poznatog teologa o. Jacquesa Philippea.

Edukacija je imala i praktični dio u vidu dviju radionica „Razotkrivanje dezinformacija“ i  „Medijski trening u borbi s dezinformacijama“ koje je osmislio i vodio dr. sc. Kristijan Sedak. Posebnu je pozornost usmjerio na potencijalne krizne situacije koje se mogu javiti u radu djelatnika Tiskovnih ureda, te ih uputio na komunikacijske alate.

U evaluaciji sudionici su ocijenili važnim i korisnim održavanje ovakvih oblika edukacija kako u vidu cjeloživotnog profesionalnog obrazovanja, tako i susreta s kolegama i razmjena iskustava. Stoga su izrazili želju, da se slični seminari održavaju češće, te da obuhvate teme iz područja komunikacijskih znanosti, ali i praktični dio u vidu novinarskih i i PR radionica.

Marija Belošević

Dezinformacije - grijeh novinarstva

Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.