Arhiva oznaka: mediji

Provjereno i vjerodostojno

Akademsko proučavanje dezinformacija u medijima

Izborni predmet Mediji i dezinformacije na diplomskom studiju Sveučilišnog odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta: svrha i važnost

U okviru projekta „Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama“, jedna od predviđenih aktivnosti u fazi operacionalizacije Projekta, odnosno, njegov nastavak je i pokretanje izbornog predmeta Mediji i dezinformacije te izrada istoimenog sveučilišnoga udžbenika, čije je pisanje trenutačno u fazi realizacije.

Nastava izbornog kolegija Mediji i dezinformacije, izvoditeljice i nositeljice izv. prof. dr. sc. Lane Ciboci Perša, održana je u ljetnom semestru akademske godine 2023./2024. na Sveučilišnom diplomskom studiju komunikologije Hrvatskog katoličkog sveučilišta, s prethodno iskazanim iznimnim interesom studentica i studenata pri odabiru izbornih kolegija. Popunjenost upisne kvote na kolegij i ne čudi stoga previše jer je glavni cilj izbornog predmeta – potaknuti studente na kritičko promišljanje o medijskim sadržajima – s osobitim obzirom na prepoznavanje vrsta i oblika dezinformacija, misinformacija i malinformacija u različitim vrstama medija i u različitim kontekstima, s naglaskom na suvremenost, potaknuo interes budućih kreatora javne riječi na širenje znanja i upoznavanje s terminologijom. Kroz praktične su medijske primjere iz inozemstva i Hrvatske te čak i filmske ekranizacije, imali prilike i sami istražiti koliko je dezinformacija prisutno u nekima od najpoznatijih filmova kroz povijest nastalih na temelju stvarnih događaja, a sve kako bi se razjasnila uloga dezinformacija u promatranju fluidnosti, utjecaja i prilagodbe medijske publike „novim“ sadržajima. S time u vezi, a s obzirom na aktualnost koncepta s jedne strane i s obzirom na svojevrsnu atraktivnost syllabusa, suvremeni trendovi koji predmnijevaju korištenje alata umjetne inteligencije (AI) od lažnih vijesti do informacijskih poremećaja sve su prisutniji, uz značajniju ulogu pri kreiranju medijskih sadržaja, u funkcioniranju medija općenito i u radu medijskih djelatnika. Samim time, tehnološkim se dostignućima multipliciralo i oblikovalo (multimedijsko) okruženje u kojem su tradicionalno shvaćene granice između medija i informatičkih te računalnih obilježja postale neznatne, a produkt su konvergirani, a ponekad i lažni medijski sadržaji, koje kreiraju zainteresirani, a ne isključivo kompetentni. No, kako bi se pružila zaokružena cjelina, studentice i studenti su vidike o dezinformacija proširili i na nj raniju uključenost u medijima i s obzirom na pravnu regulaciju.

Usprkos činjenici što su razlozi promjena, ali i primjena regulatornih režima u većoj mjeri određeni logikom medija, komunikacijskim inovacijama u sadržaju te zahtjevima digitalne tehnologije, interesi nisu isključivo ekonomski i tehnološki, već napose i društveni, kulturološki te demokratski. U suvremenim uvjetima, svrha je regulacije stoga balans između političkih, ekonomskih i društvenih interesa u koordinaciji medijskih tržišta u isto vrijeme s legitimnom državnom intervencijom u području političke i društvene kulture, a vrijednosti koje trebaju biti ciljevi su: sloboda medija, pristup komunikacijskim resursima od strane pojedinaca i jednako zainteresiranih grupa te odgovornost i kontrola u politici nad komunikacijskim resursima prilagođenima tržišnim uzusima, ponajprije implementacijom alata računalnih sustava. Potonji alati mogu automatizirano pisati tekstove, personalizirati sadržaje, generirati medijski sadržaj, prepoznati i iskriviti AV sadržaj te stvarati posebne efekte i montaže, analizirati osjećaje publike.

S time u vezi, među ostalim, alati umjetne inteligencije (AI) transformiraju način na koji se proizvode, distribuiraju i konzumiraju medijski sadržaji, a studenti/polaznici kolegija su se tijekom 15. nastavnih susreta (u okviru očekivanih ishoda učenja) upoznali s teorijskim polazištem i odrednicama, u tom smislu, oblikovanih dezinformacija, s naglaskom na one koje su nastale/nastaju korištenjem generičkih alata umjetne inteligencije te usporedno pravilnom primjenom alata koji služe za prepoznavanje tih >>suvremeno iskrivljenih činjenica<< u medijskom prostoru. Jednako tako, valja naglasiti i kako je učenje o odnosu medija i dezinformacija stavljeno u suodnos s medijskom pismenosti kao čvrstim alatom borbe protiv dezinformacija.

Uslijed brojnih promjena u suvremenom (medijskom) okruženju te popratno mnogih još uvijek tek samo primijećenih, a ne i sustavno analiziranih utjecaja koji nastaju implementacijom računalnog sustava, inih tehnika i metoda te teorijskih pristupa, mogućih razilaženja u definiranju i značenju umjetne inteligencije, u izbornom je sveučilišnom predmetu, potonjem pojmu i procesu pristupano na razini mladih – prirodnih suputnika suvremenih medija te s obzirom na institucionalne medije i ine sadržaje, čiji su utjecaji prošireni i na digitalnu tehnologiju, kao neizbježan segment funkcioniranja umreženog društva koje se već neko vrijeme intenzivno suočava s trendom dezinformacija.

Generativna umjetna inteligencija u svakodnevici medijskih djelatnika, ali i studenata i korištenje osobito popularnog alata ChatGPT koji, među ostalim, piše programske kodove, eseje, tekstove, rješava zadatke i navodi na „brže rješavanja problema“ mijenja medijski kontinuitet i svakako direktno utječe na kvantitetu dostupnih informacija i lažnih narativa.

Zaključno, svrha i važnost predmeta te profesionalno i akademsko učenje o dezinformacijama u medijima u konkretnom je kolegiju promatrano i treba biti u budućnosti stavljeno u suodnos sa sposobnosti kompetentnog i primjerenog služenja suvremenim medijima među korisnicima, što ujedno predmnijeva i detektiranje sadržaja nastalih korištenjem umjetne inteligencije te kroz prizmu studentske kritičnosti i odgovornosti prema dezinformacijama. Stavljajući u suodnos medijsko obrazovanje, medijsku pismenost i odgovornost istaknuta je važnost poučavanja medijske pismenosti u sklopu obrazovanja komunikologinja i komunikologa, kao onih koji će aktivno sudjelovati u stvaranju medijske realnosti.

Stoga osobito veseli što je veliki interes studenata za upis i polaganje kolegija Mediji i dezinformacije svojevrsni indikator njihove brige, svijesti i odgovornosti za medije, dio njihovih medijskih kompetencija i temelj za buduće promjene koje oni mogu pokrenuti kao budući profesionalci.

Pretpostavka je kako se sustavnom interpretacijom i raščlanjivanjem različitih elemenata, međusobno povezanih oko medija i dezinformacija može rasvijetliti uloga budućih medijskih djelatnika u medijskoj zbilji i u kontekstu dezinformacija te svakako dati još i više na važnosti učenju i razumijevanju ovog interdisciplinarnog suvremenog izazova koji već izvjesno vrijeme ozbiljno ugrožava disciplinu, informiranost javnog mnijenja i stvara iskrivljeni privid realnosti.

Anja Raguž

Rubriku Glas istine u sklopu projekta KAT – Provjera dezinformacija o vjerskim temama Hrvatski katolički radio radi u suradnji s Hrvatskim katoličkim sveučilištem i Hrvatskim društvom katoličkih novinara. Metodom činjenične provjere, projektom “Glas istine – Vox Veritatis” želi se ocjenjivati točnost i utemeljenost izjava, vijesti i objava vezanih za život Katoličke crkve u Hrvatskoj i svijetu kako bi se spriječilo širenje dezinformacija u javnosti, odnosno krivo kontekstualiziranje ili manipuliranje izjavama katoličkih poglavara. Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije, Europske komisije ili Agencije za elektroničke medije. Europska unija, Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Nagrade

Dodijeljene nagrade i priznanja 2024.

Dodijeljene nagrade i priznanja Hrvatskoga društva katoličkih novinara

Hrvatsko društvo katoličkih novinara po tradiciji je o Svjetskom danu sredstava društvenih komunikacija dodijelilo nagrade i priznanja. Dodjela je održana u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u srijedu, 5. svibnja 2024.

U pozdravnoj riječi, predsjednica Društva dr. sc. Suzana Peran čestitala je svim dobitnicima, te im zahvalila za sve što su učinili za i u katoličkim medijima šireći kršćansku poruku. Peran je istaknula, kako se ovo okupljanje već tradicionalno održava uz obilježavanje Svjetskog dana društvenih komunikacija koji preko poruke Pape Franje u središtu ima promišljanje o umjetnoj inteligenciji.

„Tehnologije se mijenjaju i razvijaju, no ostaje bit novinarstva, a to je traganje za istinom, promicanje istinskih vrijednosti, i kao što kaže naš temeljni dokument ‘ostvarivati zajedništvo i napredak’. I ove naše nagrade i priznanja su u znaku toga zajedništva, ali i kao potpora za daljnji napredak na području kršćanskog novinarstva. Zato imamo nagrade za one koji su svoj život utkali u razvoj katoličkog novinarstva i ostavili trag za buduće generacije. Imamo i godišnje nagrade za one koji su na različite načine dali prinos katoličkim medijima i novinarstva u protekloj godini“ rekla je Suzana Peran, te dodala kako se posljednjih godina dodjeljuje i nagrada za najbolju mrežnu stranicu s kršćanskim sadržajem, jer su se mediji proširili i na virtualne prostore, zato prepoznajemo vrijednost i tih sadržaja. Podsjetila je, kako prijedlozi za nagrade dolaze od samih novinara, čime se međusobno prepoznaje vrijednost, te je također prinos zajedništvu. Na kraju je prema Papinoj poruci, pozvala kolege da budu „novinari mira u službi Radosne vijesti“.

Okupljenima se prigodnoj riječju obratio i predsjednik Odbora za sredstva društvenih komunikacija HBK mons. Mijo Gorski, pomoćni biskup zagrebački, koji je dobitnicima i uručio nagrade i priznanja. Biskup je zahvalio svima koji djeluju i medijima i svojim radom šire Riječ evanđelja, jer je „najvažniji zadatak širiti evanđelje Isusa Krista. Tko god to čini na svoj način, u svome mediju, čini veliko djelo na koje nas je Isus sve pozvao. U povodu Svjetskoga dana govorimo o poteškoćama i zadaćama koje bi katolički novinari trebali imati pred sobom. No, ne smijemo zaboraviti da je najvažniji medij čovjek. Kad to stavimo u središte zbivanja, kad shvatimo da govorimo i kad ne govorimo, shvatit ćemo kolika je moć same prisutnosti“.

Nadalje, biskup je podsjetio kako bi mediji trebali biti u službi zajedništva i komunikacije. „No naš problem je, da često ono što komuniciramo ne bude prihvaćeno.  Naše riječi bi trebale biti one koje sabiru“. Biskup Gorski zahvalio je medijskim djelatnicima za sve čine, jer „bez vas mnoge riječi, mnoge divne poruke Evanđelja ne bi daleko stigle. Prevažni ste u svom djelovanju, jer bez vašeg djelovanja, Crkva bi danas bila nemoćna proširiti Radosnu vijest. Zahvaljujući vama, ono što želimo prenijeti drugima dopire do svakog srca, ulazi u svaki dom i ostavlja trag.“

U ime dobitnika, riječ zahvale je uputio fra Hrvatin Gabrijel Jurišić. „Zahvaljujem na ovome danu. Najprije hvala Bogu, zahvaljujemo Društvu koje je dodijelilo ove nagrade i što smo se svi mi danas ovdje okupljeni i osjetili kao jedno, što živimo, dišemo i radimo na slavu Boga i na korist našega hrvatskog naroda“ rekao je fra Jurišić. Nadalje, podsjetio je na neke, kako je rekao „sitnice“ u kojima je i sam sudjelovao, a koje su potaknute Koncilskim dokumentom „Inter mirifica“. Tako je u svojoj rodnoj župi Baška Voda 1966. godine predložio pokretanje malog župnog listića „Svjetionik“, za koji se ubrzo uspostavilo da dopire do mnogih, pa i onih koji su neredoviti, ili gotovo nikako. Tako je to bio u isto vrijeme i evangelizacijski i pastoralni pothvat. Također je podsjetio i na nastanak današnjeg adresara katoličkih misija u Njemačkoj. Fra Jurišić je 1973. predložio pokretanje adresara svih hrvatski župa i misija u Njemačkoj. O Božiću iste godine u uredništvu fra Jurišića objavljen je „Kalendar za 1974. godine sa slijedećim sadržajem: blagdani i adrese hrvatskih svećenika i socijalnih savjetnika u Europi, hrvatske mise u Njemačkoj, poštanski brojevi mjesta u domovini“. „To je bio još jedan pokušaj da se ljude približi Crkvi, i da se Crkva približi ljudima. Hvala Bogu da je prošlo ono vrijeme komunističke diktature. Hvala Bogu da je propala i danas možemo ovdje kao Hrvatsko društvo katoličkih novinara slobodno govoriti kako se počelo raditi, kako se radilo i kako se danas radi, i kako ćemo raditi u budućnosti.“ U tom je vidu fra Jurišić predložio da ne napravi zbornik u prigodi 50. obljetnici Društva, kojim bi se podsjetilo na početke Društva koje je tada nosilo ime Društvo katoličkih novinara u Jugoslaviji, a potom se razdvojilo na Društvo u Hrvatskoj i Sloveniji. „Za sve što je naše Društvo učinilo hvala Bogu, hvala dobrim ljudima, hvala našim biskupima, hvala svima koji su radili u društvu, jer je svaki učinio što je mogao“ rekao je na kraju.

Dobitnik nagrade za životno djelo je fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, franjevac, član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Iz bogatog životopisa izdvajamo samo neke detalje. Fra Jurišić rođen je 1934. u Baškoj Vodi. Nakon završetka studija teologije i klasične filologije, od 1966. do 2004. predavao je grčki i latinski jezik na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju. Bio je i ravnatelj Franjevačkoga sjemeništa, upravitelj Arheološke gimnazijske zbirke, definitor Provincije Presvetoga Otkupitelja, prefekt studija, provincijski vikar, generalni vizitator Provincije sv. Ćirila i Metoda, Provincije Sv. križa i Bosne Srebrene te član Provincijskoga plenarnoga vijeća. Od 1974. godine glavni je i odgovorni urednik zbornika „Kačić“. Napisao je, prevodio i uredio brojne knjige, monografije i znanstvene članke, te pokrenuo više listova i časopisa. Iza njega je više od 700 popularnih, stručnih i znanstvenih radova hagiografske, mariološke i povijesne tematike objavljivanih u listovima, časopisima i zbornicima kao što su Glas Koncila, Marija,  Kačić, Služba Božja, Bogoslovska smotra,  Vjesnik bl. Nikole Tavelića, Tavelić,  Kana, Naš jezik, AKSA, Crkva u svijetu, kalendar Danica,  Brat Franjo,  Advocata Croatiae, Živa zajednica, Vjesnik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja,  Veritas,  Svjetlo riječi, Croatica Christiana periodica, Makarski zbornik, Slobodna Dalmacija, Živo vrelo, Kršni zavičaj, Naša ognjišta, Filozofski glasnik,  Dobri otac Antić, Hrvatska obzorja, IKA,  Glasnik Srca Isusova i Marijina, Glasnik sv. Josipa, Hrvatski žrtvoslov, Glasnik sv. Ante,  i Općem religijskom leksikonu LZ, Leksikonu pisaca Jugoslavije, Suvremenoj katoličkoj enciklopediji. Prevodio je djela hrvatskih latinista M. Marulića, J. Bunića i P. Rittera Vitezovića za zbornik Hrvatski latinisti u okviru Pet stoljeća hrvatske književnosti. Suradnik je u filmu Katolička Crkva u Hrvata te pisac scenarija za film 250. obljetnica Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja 1735.–1985.

Godišnja nagrada HDKN-a dodijeljena je Anđeli Jeličić Krajcar, akreditiranoj  novinarki Hrvatske radio televizije pri Tiskovnom uredu Svete Stolice. Jeličić Krajcar svojim izvještavanjem i reportažama o aktivnostima Svetoga Oca, o radu različitih tijela Svete Stolice te aktualnim temama iz života opće Crkve za religijske i informativne emisije HRT-a daje vrijedan i važan doprinos na medijskog sceni u Hrvatskoj u informiranju i razumijevanju djelovanja Katoličke Crkve, ne samo s vjerskog već i s društvenog aspekta. Posebno valja istaknuti praćenje Sinode i sinodskog procesa Katoličke Crkve o kojemu je kao novinarka, teologinja i bibličarka sudjelovala u više radijskih i televizijskih emisija analizirajući tijek sinode i rasprave o temama koje sinoda promiče. Autorski sudjeluje i u emisiji Duhovna misao na Hrvatskome radiju,  a urednički i autorski potpisuje emisiju Duhovne misli za dobar dan Hrvatskog radija Radio Pule, koja svakodnevno slušateljima donosi evanđeoske poruke i meditacije kojima ukazuje kršćanske vrijednosti. Na Radio Puli uređuje i emisiju na talijanskom jeziku „La Parola del Signore“ koja se emitira svake nedjelje.

Nagrada za najbolju web-stranicu s kršćanskim sadržajem dodijeljena je Hrvatskoj katoličkoj mreži. HKM započela je s radom 7. studenog 2018., kao dio krovne medijske organizacije Hrvatske biskupske konferencije pod nazivom Hrvatska katolička mreža u sklopu koje se još nalaze Hrvatski katolički radio i Informativna katolička agencija. Svakodnevno se na njihovom portalu mogu pronaći vijesti nadahnute Istinom, a svoje novo ruho portal je doživio 2020. godine. Svojim sadržajem, HKM je u tijekom godina obuhvatila sve segmente vjerskog, ali i društvenog života.

Osim nagrada dodijeljeno je i nekoliko priznanja.

Dobitnik priznanja za kontinuirano dugogodišnje medijsko djelovanje je preč. mr.sc. Ilija Jakovljević, svećenik Porečke i pulske biskupije, vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića, dekan Vodnjanskog dekanata, župnik Nadžupe sv. Kuzme i Damjana u Fažani, pridodani sudski vikar i sudac, policijski kapelan za Policijsku upravu istarske. Preč. Jakovljević je dvadeset godina suradnik brojnih crkvenih i svjetovnih redakcija raznih medija u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji, gotovo desetljeće urednik je vjerske emisije „Naša zvona“ na Hrvatske radio televizije Radio Puli, uređuje glasila i web-stranice, gostuje u televizijskim i radijskim emisijama. Medijsko je djelovanje započeo kao dopisnik biskupijskog vjersko informativnog časopisa „Ladonja“ 2004. godine, te do danas ostao suradnik časopisa. Urednik je i priređivač četrdesetak knjiga pretežno duhovne baštine Istre, a posebno valja istaknuti Duhovni Dnevnik bl. Miroslava Bulešića, koji je do sada doživio 4. izdanja.

Damir Borovčak dobitnik je priznanja za promicanje istine o komunističkim zločinima. Borovčak sustavno radi na osvjetljavanju komunističkih zločina, posebice u Zrinu, Maclju i Gvozdanskom, promicanju istine o žrtvama i progonima Hrvata i drugih samo zbog činjenice što su vjernici. Autorskim knjigama, kao i knjigama drugih autora koje uređuje, radijskim emisijama, člancima u tiskani i elektroničkim medijima, te nastupima doprinosi posvješćivanju prešućene hrvatske povijesti.  Idejni je začetnik i jedan od osnivača Udruge Macelj 1945.  

Sestri  Zdravki Grgić, Školskoj sestri franjevki mostarske provincije priznanje je dodijeljeno za 30 godina uređivanja i vođenja vjerske emisije na Radiju Herceg-Bosne. S. Grgić je je novinarski i urednički posao bio dodatni motiv uz redovni posao koji je 40 godina radila kao medicinska sestra. Vjersku emisiju na radiju Herceg-Bosne vodila je iz subote u subotu do posljednje emisije na Veliku subotu 2024. S. Grgić je i diplomirani kateheta, te ju je to ponukao na daljnje iščitavanje teoloških, kao i drugi knjiga koje su joj pomogne u pripremanju emisija. Isticala je, kako nije profesionalac u novinarskom svijetu, no uz Božju pomoć radila je srcem.

Priznanje za 30 godina postojanja dodijeljeno je Tiskovnom uredu Splitsko-makarske nadbiskupije koji je osnovan 1994. godine kao jedan od prvih Tiskovnih ureda u Crkvi u Hrvatskoj. Ured je zadužen za komunikaciju Splitsko-makarske nadbiskupije, kao institucije, s javnostima, što uključuje dijalog s vjernicima, svećenicima, suradnicima, novinarima i svim građanima koje, iz bilo kojeg razloga, zanimaju djelatnosti i poruke Crkve. Ured je odgovoran za uređivanje nadbiskupijskog Vjesnika, radijske emisije „Vjera i život“ na Radio Splitu, televizijskih emisija „Vidljivi tragovi“ i „Radosna vijest“, kao i profila nadbiskupije na društvenim  mrežama.

Vjerska emisija na radiju Herceg-Bosne dobitnik je priznanja za 30 godina postojanja. Naime, od samih početaka Radija Herceg-Bosne koji će uskoro proslaviti 31. rođendan u eteru je i jednosatna vjerska emisija koja je na programu u subotu u prijepodnevnim satima. U središtu je komentar nedjeljnih čitanja. U okviru radijskog vjerskog programa,  radnim danom priprema se duhovna misao, a nedjeljom se prenose misna slavlja.

Priznanje je dodijeljeno i radijskoj postaji Marija Bistrica koja djeluje već 25 godina. Inicijativu za radio dao je mons. Lovro Cindori, dugogodišnji upravitelj bistričkog svetišta i bistrički župnik. Zbog njegove velike ljubavi prema Mariji Bistrici i neumornog zalaganja, od Uskrsa 1999., počelo je emitiranje programa Radija Marija Bistrica. U početku je emitiran 12-satni program. O 10. obljetnici Radija, 2009. zahvaljujući poticaju mons. Zlatko Koren, tadašnjeg rektora Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistrice i bistričkog župnika započeo je 24-satni program, pokrenut je portal, uvedene su nove emisije.

Ovogodišnji dobitnik priznanja HDKN-a je i Tjedna radio-emisija “Bosna Srebrena” Svjetla riječi o 20 godina emitiranja. Cilj emisije je predstaviti vijesti iz Franjevačke provincije Bosne Srebrene, donositi aktualnosti i pratiti vjerska i kulturna događanja u ovoj zajednici i njezinim institucijama, ali obrađivati i druge teme koje su u izravnoj ili neposrednoj vezi s pastoralnim i kulturnim angažmanom bosanskih franjevaca i njihovih institucija i koje su aktualne i važne za Katoličku Crkvu na prostoru na kojem djeluju bosanski franjevci. Tjedne emisije dostupne su na YouTube kanalu, a emitiraju se i na petnaestak radijskih postaja.

Uz diplome, nagrađeni su dobili i knjige, dar izdavačkih kuća Kršćanska sadašnjost, Školska knjiga i Verbum.

Čin dodjele nagrada i priznanja pjesmom je obogatio Slavko Nedić, glazbeni urednik na HKR-u, inače i član HDKN-a koji ove godine slavi 50 godina prisutnosti na duhovnoj sceni.

Marija Belošević

Provjereno i vjerodostojno

Dezinformacije i medijska publika u suvremenim uvjetima

Anja Raguž

Sve ubrzanija, raznovrsnija i upitna kvaliteta dostupnih informacija u okrilju medijske platforme, s jedne strane i velika količina objavljenih dezinformacija te način, stil i uvjeti kojima se žele potaknuti promjene i/ili aktivnosti disperzirane (medijske) publike s druge strane, dovode do pitanja: urušavaju li se tradicionalni sustavi vrijednosti i važnosti medijskog sadržaja i je li u takvim izmijenjenim okolnostima došlo do uzdrmavanja osjetljive ravnoteže između javne odgovornosti i privatnih profita te interesa javnih prenositelja sadržaja?

U suvremenim se uvjetima, u kojima dominira digitalna tehnologija i posljedično digitalni prijenos sadržaja, neprestano stvaraju i distribuiraju velike količine različitih oblika medijskih sadržaja, uz niže troškove, a primijećena simbioza medija i tehnologije, među ostalim, utjecala je ne samo na bržu proizvodnju i autorstvo informacija, već napose na kvantitetu i kvalitetu objavljenoga i (površno) oslanjanje na  profesionalne odrednice struke, od strane stvaratelja i „distributera“ sadržaja. Tehnološkim se dostignućima, tako multipliciralo i oblikovalo multimedijsko okruženje u kojem tradicionalne granice između medija i informatičkih te računalnih obilježja jesu neznatne, a produkt su konvergirani medijski sadržaji, koje kreiraju zainteresirani, a ne isključivo kompetentni. Digitalne redakcije, pružaju nešto lakši rad medijskim djelatnicima (što ujedno znači i manju potrebu za medijski obrazovanim stručnjacima) jer je omogućeno da im efikasnost, produktivnost i kreativnost budu izraženije, a preciznost intenzivnija, osobito, u pretraživanju novoga materijala. No, velika količina dostupnog sadržaja, ujedno ne predmnijeva i veliku količinu točnih, istinitih, kvalitetnih i/ili relevantnih objava. Svjedočimo, kako je brzo recikliranje postalo sinonim za današnje novinarstvo u kojem medijski djelatnici rade pod pritiskom kratkih rokova jer sadržaj oblikuju istovremeno za nekoliko medijskih platformi. Na taj se način stvorila i pogodna platforma za transfer dezinformacija, čija su obilježja lažna veza, lažni kontekst, izmijenjen i/ili izmišljen sadržaj.Naime, s jedne strane uglavnom je riječ o gotovo istovjetnoj ponudi među različitim medijima, koja se po principu „copy-paste“ udvostručuje i/ili multiplicira osobito na internetskoj platformi na kojoj se osobito očituje rapidna popularizacija koja rezultira tabloidizacijom i senzacionalizmom (procesi koji traju, a oblikovani su degradiranjem relevantnih vijesti i davanjem prednosti dezinformacijama). S druge strane, sadržaj je puno kraći, a istraživački, odnosno, analitički pristup, kao da je izumro u ritualnom procesu i raljama „kloniranja vijesti“. Digitalna tehnologija utjecala je jednako tako na proces selekcije i odabira sadržaja te na prilagodbu korisnicima, čija je moć danas gotovo istovjetna tradicionalnoj medijskoj publici. Odabiru se sigurne vijesti (temeljene na činjenicama i sigurnim idejama) te lažne informacije koje se prezentiraju kao činjenice koje se brže mogu objaviti, favoriziraju se službeni izvori i pribjegava se balansu sadržaja. Nadalje, publici se nameće ono u što se želi da vjeruju, potencirajući često i moralnu paniku, a pritom uvažavajući komercijalni imperativ. Štoviše, mogućnost da korisnici, ne samo odabiru već i (istovremeno) kreiraju medijski sadržaj, kao posljedicu ima individualiziran i specifičan krajnji medijski proizvod. U takvim uvjetima, dezinformacije, misinformacije i

malinformacije stvorene su i distribuirane s namjerom obmanjivanja javnost u korist onoga tko ih plasira. Pozornost medijskih recipijenata brže i lakše zaokupi kontroverzan, senzacionalistički sadržaj s primjesama  iznenađenja, čime se naglašavaju određena postojeća uvjerenja ili predrasude, potiču se emocije i vizualno je upečatljiv – a sve to dezinformacije uglavnom jesu. Često izgledaju atraktivnije od vjerodostojnih sadržaja i zbog toga ih korisnici lakše zamijete i brže dijele. Pored toga, poslovni model internetskih platformi temelji se na što većem angažmanu korisnika i zadržavanju njihove pozornosti koja se zatim usmjerava ka oglašivačima. Takav poslovni model daje prednost sadržajima koji ostvaruju veći angažman i potencijal viralnosti, a upravo laži imaju potencijal širenja „dalje, brže, dublje i šire” od istine i to ponajčešće u uvjetima političkih događaja te u izvanrednim okolnostima.

Tehnološka je konvergencija ujedno promijenila i preoblikovala dotadašnje mogućnosti selekcije, slanja, primanja i napose odabira sadržaja. Predmnijeva se kako su učinci digitalne tehnologije i usporedni proces konvergencije, eksplicitno utjecali i na kreiranje imidža suvremene medijske publike, u čijem se identitetu lako mogu prepoznati elementi interaktivnosti, sposobnosti, obrazovanja i samosvijesti, ali i manje predvidljivosti pri odabiru medijskih sadržaja te lakše podilaženje dezinformacijama. S time u vezi, migracijsko ponašanje publika, određeno je njihovom spremnosti za odlaskom bilo gdje u potrazi za željenim informacijama i zabavom. U digitalnom je dobu pojam javnosti zamijenjen mnoštvom publika s posebnim pojedinačnim interesima/zahtjevima i onima u odnosu na apliciranje u odnosu na medijski sadržaj (posrednici u kreiranju sadržaju, konstitutivni za određene medijske uratke te oni koji neposredno generiraju sadržaje). Nadalje, član publike tako više nije dio mase, već je pojedinac ili dio mreže, koju na osobniji način sam odabire. Temeljem toga, pojam publika nadopunjen je pojmom korisnik, ali s drugačijom konotacijom i perspektivom korištenja tehnologija i sadržaja. Medijski primatelji više nisu pasivni članovi jednosmjerne mase, već aktivni pojedinci koji se kreću u jedinstvenim smjerovima. Uvjetni utjecaj u odnosu medij – publika zamijenio je uloge te se publika u većoj mjeri ističe u gotovo istovjetnoj mogućnosti pri kreiranju i selekciji sadržaja te kroz jasnije direktne povratne informacije. Korisnicima se nudi mogućnost da uz primanje raznolikoga sadržaja, sami kreiraju i/ili sudjeluju u oblikovanju multimedijskih formi i informacija te da komuniciraju s disperziranim pripadnicima virtualnih zajednica na više komunikacijskih razina istovremeno. Jednako tako, oni postaju (istovremeno) i proizvođači, ali i primatelji diskursa i izvan interpretacijske razine (svojstvene publici).

Konvergencija medija i inih sadržaja očituje se i oslabljenoj moći te jačanju moći publike i dezinformacija kojima su izloženi. Digitalni su učinci postavljeni na pijedestal socijalnih promjena, koje su publiku izmijenile do evolucijskih razmjera, a pristupi shvaćanju iste, polaze od njihove izrazite autonomije. U skladu s autonomijom, fluidnoj se publici „dodjeljuju“ i svojstva kontrolora sadržaja i aktivnosti pojedinih korisnika. Gledano u cjelini, medijska demokratizacija, posljedično je fragmentirala javnu sferu u kojoj suvremeni mediji imaju umanjenu socijalno integrativnu ulogu. Nadalje, suvremeno novinarstvo u svojem izmijenjenom obliku, smanjuje očekivanja i sve veće zahtjeve publike, koja u želji za sadržajem od vlastitih specifičnih interesa, vrlo lako postaje korisnik i kreator istoga, a novinari, pak, istinitost, objektivnost i relevantnost – temeljne postulate svoje profesije, prikazuju i shvaćaju kao tradicionalne ideale izgubljene u bespuću digitalne ere. U skladu s time, nova javna komunikacija uvjetovana je mnogim dostupnim alatima sudjelovanja u javnom diskursu, koji joj daju obrise egalitarnog procesa u kojem svi mogu komunicirati sa svima.

Medijska je publika istovremeno izložena obilju dezinformacija te uslijed slabe (samo) regulacije medija i nezaštićena od istog, ali je upitna kvaliteta iole dostupnog medijskog sadržaja osigurana i radi brojnih samoprozvanih (ne) medijskih profesionalaca i stručnjaka, ujedno potpunih stranaca, koji iskorištavaju laku dostupnost i otvorenost interneta i zatrpavaju komunikacijsku platformu lošim, odnosno, nekvalitetnim sadržajem i dezinformacijama koje zagađuju informacijski prostor, narušavaju javnu komunikaciju i demokratske procese u društvu. Usporedno, digitalna tehnologija i akceleracija ne utječu samo na oslabljenje kontrole komunikacija na regulativnoj razini, već i na društvene, kulturološke i demokratske čimbenike.

Kompleksne promjene već ostavljaju važne, trajne, čak i revolucionarne posljedice i utiske na publiku jer medijski sadržaj postaje produkt komercijalnih utjecaja te pritisaka i moćnih tehnoloških učinaka, a novinari više nisu u mogućnosti biti jedini i privilegirani proizvođači javnih informacija. I dalje prisutna moć nakladničkih i medijskih kuća vodi ka trendu deregulacije i neizvjesnosti efikasne regulacije medija, a publici se pruža preuzimanje aktivnije uloge u pronalaženju, analizi i distribuciji sadržaja. Uspon, medijskih korisnika stoga nije samo produkt tehnoloških mogućnosti, već i možebitno kolateralna žrtva učvršćene pozicije neoliberalnog kapitalizma i od strane digitalnog globalizma. Istovremeno, participacija publike svakako je utjecala na demokratski proces radi javnog i bržeg elektronskog dosega dezinformacija. Nova tehnološka rješenja također, predmnijevaju i izmijenjene medijske formate, koji s jedne strane poboljšavaju sliku medijskog pluralizma i raznolikosti sadržaja, ali s druge strane direktno narušavaju kvalitetu objavljenoga jer je sadržaj u većoj mjeri istovjetan, „kloniran“ i trivijalan. Slijedom toga, narušavanje i zaobilaženje etičkih normi u izvještavanju, koja nastaju manipulacijom medija, iako nisu nova, digitalizacijom postaju mnogo lakša, ali i teža za otkriti. S tim u vezi, izazovi digitalnih redakcija bi među ostalim, svakako trebali biti usmjereni na osiguravanje i ostvarivanje balansa etičkih normi između privatnosti i profitabilnosti.

No, je li interes za vijesti i medije zaista pao ili se radi o fragmentaciji čitatelja i publike? Iako određeni teoretičari su mišljenja kako online novinarstvu treba dati priliku i vremena da dozrije do pravilnih standarda postavlja se pitanje, je li zaista interes publike za trivijalnim sadržajem nadjačao potrebu za kvalitetnim i analitičkim uradcima? Tko je odgovorniji u tom smislu: publika ili medijski djelatnici? Na koji se način vrši i što je regulacija te kakvi su interesi javnosti u svemu tome, pitanja su na koja brojna interdisciplinarna istraživanja što prije moraju ponuditi jednoznačne premise.

Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Provjereno i vjerodostojno

Medijska pismenost, pismenost novog doba, u čitanju vjerskih tekstova

Novi izazovi i prilike pred Crkvom s obzirom na nastavu vjeronauka u Hrvatskom obrazovnom sustavu

Vjerojatno najspasonosniji odgovor na pitanje kako stati na kraj dezinformacijama i malinformacijama u medijskom prostoru, pa tako i po pitanju vjerskih tema, jest u medijskoj pismenosti samog primatelja informacija, prije nego li u različitim sustavima za provjeru činjenica. Ne mislim da je tako zato što bi takvi sustavi bili neefikasni – naprotiv, mogu se učiniti jako efikasnima u prepoznavanju i označavanju dezinformacija – nego zato što ne vidim kako bi mogli riješiti problem koji je nastao upravo u prostoru brzih i lakih informacija čija je istinitost i neistinitost nevažna, ili manje važna od osobnih emocija i uvjerenja, sve dok je mozak čitatelja-gledatelja opijen plavim svjetlom ekrana koje mu sve više diktira raspoloženje. Neki autori idu čak toliko daleko da govore i o post-truth, post-factual eri, a liječnici sve više govore o ovisnosti o društvenim mrežama. Najviše što sustavi za provjeru činjenica mogu u takvom prostoru učiniti jest da istina prevlada, ali ne i da oslobodi.

Rijetki se danas ne slažu s potrebom da se upravo medijska pismenost kao najefikasniji alat u borbi protiv dezinformacija uvede u obrazovni sustav. Za očekivati je da će aktualni projekti i rasprave o medijskoj pismenosti, dubinska skeniranja i intervjui sa sudionicima na više razina u obrazovnom sustavu i prakse drugih zemalja biti osnova i za uvođenje programa medijske pismenosti i u Hrvatski obrazovni sustav u kojem sudjeluje i Katolička crkva kroz nastavu vjeronauka u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju. To Crkvi otvara prostor za sudjelovanje u razvoju programa medijske pismenosti, sudjelovanje u kreiranju načinu na koji će se oni provoditi u obrazovnom sustavu kojemu Crkva treba dati svoj poseban doprinos, svakako, ne bi smjela izostati i propustiti priliku tamo gdje ima što pružiti. Prisutnost u obrazovnom sustavu, prvenstveno kroz nastavu vjeronauka ali i šire, valja iskoristiti i za medijsko opismenjavanje mladih u smislu medijske pismenosti u vjerskim temama. Ovo naravno stavlja nove izazove pred Crkvu i vjeroučitelje. U prvi plan stavlja njihove digitalne kompetencije, obrazovanje i pedagoške vještine za poduku medijske pismenosti.

Tezu da je medijska pismenost ključ za povećanje otpornosti mladih pri korištenju medija potkrepljuju i etnografska istraživanja. Rezultate jednog takvog istraživanja opisao je Julian McDougall u članku “Medijska pismenost protiv lažnih vijesti: kritičko razmišljanje, otpornost i participacija građana.” (Medijske studije, vol. 10, br. 19, 2019.). Istraživanje je okupilo istraživače iz SAD-a i UK-a i veliki broj ključnih dionika, novinara, nastavnika, učenika, knjižničara i informacijskih stručnjaka, a uključivalo je intervjue s dionicima iz različitih područja, radionice te opsežan pregled literature, politike, pedagoške prakse i postojećih obrazovnih resursa. “Nalazi ove etnografije potvrđuju da kritička medijska pismenost, ako je prihvaćena kao obavezan predmet u školama i podučava se kao dinamična pismenost, može bolje pripremiti mlade građane da budu otporni na ‘informacijske poremećaje’ (Wardle i Derakhshan, 2017.) nego djelovanja koja nastaju kao reakcija na medijski poticaj (kao što su provjera činjenica i verifikacijski alati) te mali projekti koji se primarno fokusiraju na kompetencije.” (McDougall, 2019., str. 45.)

Na temelju istraživanja McDougall članak zaključuje s tri preporuke koje možemo sažeti u:

  1. Umjesto stvaranja okvira kompetencija za medijsku pismenost, kao da je riječ o neutralnom skupu vještina za građane, medijsko obrazovanje treba učenicima omogućiti primjenu kritičkog naslijeđa medijskih i kulturoloških studija te obrazovanje za pismenosti u suvremenim medijskim ekosustavima;
  2. Medijsko obrazovanje mora usvojiti dinamičan pristup medijskoj pismenosti i povećati iskustvene i refleksivne aspekte medijske prakse u kurikulumu.
  3. U kurikulum obrazovanja za medije moramo dodati kritičko istraživanje društvenih medija, algoritama i velikih podataka, popraćeno primijenjenim i praktičnim učenjem o njihovoj upotrebi za društvenu pravdu kako bi se usprotivili daljnjoj komercijalnoj i političkoj zlouporabi medija. (McDougall, 2019., str. 43.)

Digitalno novo doba u kojem se mladi danas rađaju i žive nije u naše vrijeme obuhvatilo najširi krug osoba, pa tako i osoba unutar Katoličke crkve s obzirom na njihove digitalne kompetencije (vidi istraživanja: Jelečanin 2017., Palac 2014.), što ne treba umanjivati potrebu da se odgovori na izazove vremena. Crkva jest spremno prigrlila izazove i potencijale digitalnog doba, kao i onomad tiskarskog stroja koji se brzo stavio u funkciju evangelizacije. Kada govorimo o medijskoj pismenosti Crkva je prva zapazila i reagirala na opasnosti novih medija (najprije filma i televizije) s obzirom na njihov narativ koji valja znati čitati. Isusovac John Culkin (1928. -1993.) začetnik je medijske pismenosti u Sjedinjenim Američkim Državama 60-ih godina prošlog stoljeća uz sestru Elizabeth Thoman (1943.-2016.) posebno značajnu za razvoj “faith-based media literacy”. S obzirom na okretanje Katoličke crkve dijalogu s medijima veliki iskorak daje Drugi vatikanski koncil i dekret Inter Mirifica koji prvi prepoznaje i dobro i loše u korištenju medija, govori o dužnostima sudionika u komunikacijskom procesu, o dužnostima članova Crkve kao i javne vlasti na području medija. Inter Mirifica naglašava važnost obrazovanja komunikatora, ali i primatelja informacije, prepoznaje i potrebu organiziranja Crkve na medijskome području. Nakon Koncila, oslanjajući se na dekret Inter Mirifica, objavljena je 1971. pastoralna instrukcija Communio et progressio koja daje teološku puninu katoličkom govoru o medijima koja je nedostajala u dekretu Inter Mirifica, ali i konkretne obrazovne upute katoličkim školama kako bi se usvojila načela korištenja sredstava društvenog priopćavanja. Valja podsjetiti kako Crkva u izradi ove instrukcije nije propustila uključiti različite medijske stručnjake i obuhvatiti široko područje problema u svijetu medija, te da je nastojala dati adekvatna rješenja koja i danas mogu biti dobar temelj za izgradnju dijaloga Crkve i medija.

Pojavom različitih društvenih mreža medijski izazovi od Drugog vatikanskog koncila su strahovito porasli i izmijenili se, ne samo u svojoj sveprisutnosti nego i u biti odnosa kreator-korisnik informacija. Komunikacija je sada dvosmjerna i više nije hijerarhijska. Stoga se Crkva danas, i uvijek iznova, treba odvažiti na putovanje “digitalnim kontinentom”, kako je papa Benedikt XVI. nazvao internetski prostor. U komunikacijskom smislu takvi mediji mogu doprinijeti i unutarcrkvenom povezivanju na više razina te svakako biti mjesto susreta s mladim vjernicima, što je najveća prednost evangelizacije na “digitalnom kontinentu”. Internet i društvene mreže novo su i najjače sredstvo današnje evangelizacije te im je potrebno posvetiti posebnu pozornost. Drugi vatikanski koncil otvara vrata za put Crkve u medijskom svijetu. Neki njeni pastiri danas hrabro i bez straha navješćuju u tom svijetu, drugi, oni koje je zaobišla digitalna revolucija, iz nepovjerenja ili nedostatka znanja zatvaraju svoja vrata pred medijima, odnosno pred javnošću, ali isto tako, često nesvjesno, i pred mladim vjernicima.

Izazov za Crkvu je velik i s obzirom na tenzije između svijeta punog religija i vjerovanja i nemogućnosti (ili izgubljene mogućnosti) kreatora javnog prostora da govore o vjeri. S obzirom da dezinformacije u medijima ne zaobilaze vjerske teme, dapače, “vole” ih, teško je za očekivati da će se netko odazvati u obranu vjerskih istina prije samih vjerskih zajednica.

S druge strane, ako je jedna od najvažnijih zadaća formalnog i neformalnog obrazovanja otkrivanje poveznica u kulturi, što se kroz obrazovni sustav prvenstveno provodi kroz nastavu Hrvatskog jezika, onda i Vjeronauk, koji u kulturu unosi poveznice s kršćanskom tradicijom i vjerom, treba stajati, što se Hrvatske tiče, odmah uz Hrvatski jezik. No, s obzirom na aktualne rasprave i projekte i na kraju samu nakanu države da se u obrazovni sustav uvedu programi medijske pismenosti, čini se da Katolička crkva ne sudjeluje šire nego li što svoje sudjelovanje može vidjeti kroz samu nastavu Vjeronauka. Ako ništa drugo, Crkva bi se mogla okoristiti rješenjima i programima medijske pismenosti koji su nastali izvan nje. Svakako, vjerske zajednice trebale bi biti spremne sudjelovati u “javnoj raspravi” o medijskoj pismenosti kojoj može dati dimenziju milosrdnosti i poniznosti. Kada bi to bio slučaj, možda medijska pismenost za vjerske sadržaje ne bi ostala sa strane, nego bi bila mjesto plodne rasprave i mjesto u kojem se vjerska zajednica gradi i obnavlja.

Pred Crkvu se danas “ne postavlja pitanje hoće li ili ne će biti prisutna u virtualnom svijetu već na koji će način nastanjivati te prostore.” (Valković, Jerko, 2012. Duc in altum! Evangelizacija u „digitalno doba“. Diacovensia, 20 (2), 171-186., str. 182.)

Marinko Nikolić

Projekt financira Europska unija – NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Novosti

Biti milosrdan kao Otac – u medijima

Predavanje „Biti milosrdan kao Otac – u medijima“

U drugom, tematskom dijelu izborne skupštine Hrvatskog društva katoličkih novinara održane u srijedu, 24. veljače 2016. u Napretkom kulturnom centru u Zagrebu, duhovnik dr. sc. fra Darko Tepert, OFM održao je prigodno izlaganje na temu   „Biti milosrdan kao Otac  – u medijima“.

Tepert-predavanje1

U uvodnom dijelu podsjetio je na riječi kojima papa Franjo predstavlja Godinu milosrđa u njegovoj buli „Lice milosrđa“, te naglasio kako tu možemo prepoznati dva pokreta: jedan vertikalni, drugi horizontalni.

Vertikalni je pokret milosrđe Božje, milosrđe Očevo koje prepoznajemo, u kojem uživamo, za koje smo zahvalni. To mi se čini izuzetno važnim za prepoznati, ali već i u samom geslu „Milosrdni poput Oca“ vidi se da se ne smije zastati sam ona tome, nego postoji i ona horizontalna strana, a to je imitiranje Oca u njegovu milosrđu. To je ono što dovodi do izlaska nas iz sebe samih, Crkve iz sebe same, do otvaranja prema drugima. I tu mi se čini da je važna uloga medija. Kad se kaže „milosrdni poput Oca“ ne smijemo izgubiti iz vida iz kojeg je to dijela Evanđelja uzeto i u kojem se to kontekstu nalazi, rekao je Tepert.

U nastavku je pojasnio što to znači da je Otac milosrdan, te istaknuo, kako je potrebno prepoznati Očevo milosrđe, te svatko treba gledati kako Otac postupa s nama, u svojoj strpljivosti, u svome razumijevanju, te tako da i mi činimo.

Tepert-predavanje3

To je zadatak: da ja budem takav prema svim ljudima, ne prema nekom ograničenom krugu, ne prema samo članovima Crkve, ne samo prema vjernicima, nego prema svima, osobito prema onima koji su na rubu, dodao je.

Posebno pak je ukazao na Papinu katehezu održanu na generalnoj audijenciji 24. Veljače, u kojoj Papa temeljem Staroga zavjeta, odlomka iz Knjige o kraljevima daje posvješćuje poveznicu za sadašnje vrijeme.

Papa je vrlo dobro pokazao kako se tu govori o moći, ljudima koji imaju moć i tu moć zloupotrebljavaju, i kako se tu govori o odgovornosti, kad netko ima moć kako nju koristiti.

Mislim da je tu ulogu medija, svih sredstava komunikacije da uzmu u prvi plan one koji su na rubu. U današnjem društvu, ne možemo govoriti samo o siromasima, nego o svima koji su na rubu društva. Možda smo previše poneseni nekim velikim događajima, previše poneseni politikama, ideologijama i sličnim stvarima, i u tome zaboravljamo osobu. Upravo mi se čini da je osoba ključna riječ. Oni koji su drugačiji, ti su također osobe, i prema njima i u komuniciranju i u medijima pokazivati milosrđe, rekao je dr. Tepert, te podsjetio i na Papine riječi kako je „ljubav po svojoj naravi komunikacija“.

Na tom tragu je naglasio, kako se u komuniciranju treba znati graditi mostove, te i to potkrijepio Papinim riječima.

Svjesni smo djelovanja u našem društvu u kojem postoje velike podjele. Ideološke podjele, svjetonazorske podjele, sve moguće socijalne podjele. Uloga katoličkih novinara i katoličkih medija je da pokušamo graditi mostove, i na tom tragu mi se čini i prijedlog suradnje s drugim strukovnim udruženjima, jer upravo tu se može početi. Na nama, kršćanima je da napravimo prvi korak, kao što i Bog čini taj prvi korak, jer On je taj koji ima inicijativu u milosrđu“.

Tepert-predavanje2

U nastavku predavanja, dr. Tepert je ukazao i na dva primjera Papina djelovanja koji su pobudili različite, pa i negativne reakcije. To je susret s patrijarhom Kirilom, te vezano uz kanonizaciju bl. Alojzija kardinala Stepinca.

No, upozorio je, kako je Papa upravo tim činima postupio s milosrđem, te „da bude milosrdan kao Otac, on je krenuo, napravio taj prvi korak, a kad napravite prvi korak, uvijek ste ranjeni, uvijek možete naići na tuđu nepravdu, na tuđu prijevaru, ali to je ljubav. Njegovo poslanje, da bude prvi koji će raditi na jedinstvu Crkve, i tu je djelovao duhovno, a ne politički. To trebamo prepoznavati ne samo kod Pape, nego takve šanse trebamo prepoznavati i u svome djelovanju, gdje ponekad trebamo izići iz svojih sigurnosti iz nekih zadanih okvira, i omogućiti drugima da nas napadnu, da nas prevare, ali onda to više nije moj problem, nego ovih drugih, pa sam svoj problem riješio, dozvolio sam Bogu da me oslobodi i pružio šansu drugome da bude slobodan, rekao je dr. Tepert,te dodao „na taj način počinjemo integrirati društvo unutar nas, a mi se počnemo integrirati u društvo kojem živimo, a to znači da se Božja poruka počne integrirati u društvo u kojem živimo, to znači da je evanđelje prisutnije u društvu u kojem živimo“.

Predavanje je dr. Tepert zaključio „Molitvom za Božje milosrđe“.